Mene, tekel, fares

Daniel 5 pripovijeda o velikoj gozbi koju je babilonski kralj Baltazar priredio za tisuću svojih velikaša. Babilonski natpisi pokazuju da je Baltazar kao prijestolonasljednik upravljao prijestolnicom umjesto svoga oca Nabonida, koji je godinama boravio izvan grada; Daniel mu ocem naziva Nabukodonozora, a na hebrejskom „otac” može značiti i predak ili prethodnik. Gosti su pili iz zlatnih i srebrnih posuda odnesenih iz Hrama u Jeruzalemu i slavili svoje bogove. Tada su se pojavili prsti čovječje ruke koji su pisali „nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu” (Daniel 5:5). Nijedan babilonski mudrac nije to mogao pročitati. Daniel je pročitao „Mene, Mene, Tekel, Parsin” – riječi koje su i nazivi utega – i protumačio ih kao izbrojeno, izvagano i razdijeljeno. „Iste te noći” Baltazar je ubijen (Daniel 5:30); 539. pr. Kr. Babilon je pao pod Perzijance koje je vodio Kir.

Danas hrvatski kaže „mene, tekel” ili „mene, tekel, fares” za znakove nadolazeće nevolje ili propasti koji su jasno vidljivi: kad prodaja stalno pada, to je za trgovinu „mene, tekel”. Prepoznati takav znak znači uočiti da se nešto bliži kraju prije nego što završi.