Milosrdni Samarijanac

Na pitanje „A tko je moj bližnji?” Isus je pripovjedio o čovjeku koji je silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike (Luka 10:29–30). Put se doista spušta: Jerihon je udaljen oko 27 kilometara i otprilike 1.000 metara niže, kroz puste pustinjske brežuljke. Svećenik i levit zaobišli su ga i prošli. Samarijanac se zaustavio, povio rane „zalivši ih uljem i vinom” i doveo čovjeka u gostinjac – vjerojatno dvorište ograđeno zidom, s vodom i zaklonom za putnike – te ostavio dva denara, nadnicu za dva dana. Slušatelji ne bi bili očekivali takvog junaka. Samarijanci su živjeli između Judeje i Galileje, štovali Boga na gori Gerizim umjesto u Jeruzalemu i držali samo pet Mojsijevih knjiga, a Židovi i Samarijanci nisu se družili (Ivan 4:9).

Danas je „milosrdni” ili „dobri Samarijanac” svatko tko pomogne strancu u nevolji a da ga nitko ne moli i da ništa ne očekuje zauzvrat – primjerice prolaznik koji se zaustavi kod prometne nesreće. Neke zemlje imaju „zakone o dobrom Samarijancu” koji štite ljude što pružaju prvu pomoć u hitnim slučajevima, a to ime nose i bolnice i dobrotvorne udruge.