Izgubljeni sin

U Luki 15 Isus pripovijeda o mlađem sinu koji je od oca zatražio svoj dio imanja. Po izraelskom zakonu stariji je sin dobivao dvostruki dio, pa je mlađi mogao očekivati otprilike trećinu. U dalekoj zemlji „potrati svoja dobra živeći razvratno”. Kad je nastala glad, unajmio se da pase svinje – za Židova gotovo najniži posao koji je postojao, jer su svinje bile nečiste životinje i Židovi ih nisu uzgajali – i želio se nasititi „rogačima što su ih jele svinje”, to jest mahunama rogača, kojima su se hranile životinje i koje su jeli najsiromašniji. Vratio se kući da zamoli da bude najamnik, ali otac mu je potrčao u susret, dao mu najljepšu haljinu, prsten i obuću i dao zaklati ugojeno tele za gozbu.

Hrvatski tu prispodobu obično zove „izgubljeni sin”, prema očevim riječima „izgubljen bijaše i nađe se” (Luka 15:24); kaže se i „rasipni sin”, jer, kako stoji u hrvatskom prijevodu, „potrati svoja dobra”. Danas je „izgubljeni sin” ili kći netko tko napusti dom ili zajednicu, protrati novac ili prilike, a poslije se vrati. O „povratku izgubljenog sina” govori se za svaki dobrodošao povratak – čak i za igrača koji se vraća u stari klub.