Biblija › Planovi čitanja › Biblijske vrste tekstova

1. 1. dan

   Pripovijest

   Rut 1:1–18

   Veći dio Biblije čini pripovijedanje, a hebrejske se priče pričaju sažeto. Pripovjedač rijetko opisuje lica, prostorije ili osjećaje i rijetko išta komentira; ljudi pokazuju tko su onim što govore i čine. Knjiga o Ruti počinje kao mnoge priče, vremenom i mjestom: „u ono vrijeme kada su vladali suci”, glad, obitelj iz Betlehema koja odlazi živjeti u Moab. U pet redaka umiru tri muškarca. Zatim priču nosi razgovor: Noemi opet i opet nagovara snahe da se vrate, Orpa odlazi, Ruta ostaje. Ključne se riječi ponavljaju da pokažu što je važno, ovdje „vratiti se” i „vratite se natrag”. Čitajte polako i zapazite tko govori, tko odgovara, a tko šuti.

2. 2. dan

   Zakon

   Izl 21:28–36

   Zakoni Petoknjižja dolaze u dva glavna oblika. Jedni su kratke zapovijedi, poput Deset zapovijedi: čini, ne čini. Drugi su slučajevi: ako se dogodi ovo, onda se postupa ovako. Izlazak 21 pun je slučajeva – ovdje goveče koje ubode čovjeka, otvoren bunar, goveče koje usmrti drugo goveče – svaki sa svojim inačicama: je li goveče i prije bolo, je li vlasnik bio opomenut? Zakoni iste vrste sačuvani su i kod susjeda Izraela: Hamurabijev zakonik, babilonskoga kralja iz 18. st. pr. Kr., također odlučuje o govečetu koje bode. Prema raširenom mišljenju takve zbirke nisu nastojale obuhvatiti svaki slučaj, nego su davale primjere iz kojih su suci izvodili zaključke. Tora smješta svoje zakone u priču o Izraelu na Sinaju.

3. 3. dan

   Rodoslovlja i popisi

   Post 11:10–26

   Popisi su u Bibliji zasebna vrsta: rodoslovlja, popisi stanovništva, popisi kraljeva, gradova, darova i graditelja. Postanak 11,10–26 vodi od Šema do Abrama po stalnom obrascu: kad mu je bilo toliko i toliko godina, rodi mu se sin; zatim je živio još toliko i toliko godina i imao druge sinove i kćeri. Budući da se obrazac ponavlja, čitatelj vidi gdje se prekida: Terah ima tri sina i počinje priča o Abramu. Knjiga Postanka građena je na naslovima poput onoga u 10. retku, „Ovo su potomci”, hebrejski toledoth, koji otvaraju i popise i priče. Drevni popisi kraljeva Mezopotamije, kao što je Sumerski popis kraljeva, također pripisuju najranijim vladarima vrlo duga vladanja. U popisu tražite obrazac i mjesto gdje se mijenja.

4. 4. dan

   Psalam

   Ps 121:1–8

   Hebrejsko pjesništvo nema rime ni stalnog metra u našem smislu. Njegovo je obilježje paralelizam: jednom stihu slijedi drugi koji ga ponavlja, razvija ili mu se suprotstavlja. Taj je izraz skovao engleski učenjak Robert Lowth 1753. godine. Psalam 121 penje se kao stubište: u 3. retku stoji „neće zadrijemati”, a 4. redak preuzima te riječi i ide korak dalje: „ne drijema i ne spava”. Stihovi su kratki i puni slika: brda, sjena s desne strane, sunce danju i mjesec noću. Mnogi psalmi imaju naslov; ovaj je „Hodočasnička pjesma”, kao i psalmi 120–134 – prema jednom mišljenju pjevali su ih hodočasnici koji su uzlazili u Jeruzalem na blagdane, prema drugom nazvani su po stubama Hrama. Psalmi su se pjevali: čitajte ih naglas.

5. 5. dan

   Mudrost

   Izr 10:1–12

   Mudrosne knjige – Mudre izreke, Job, Propovjednik, a u nekim Biblijama i Mudrost i Sirah – govore o tome kako život funkcionira: o radu i lijenosti, o riječima, novcu, prijateljima i obitelji. Od 10. poglavlja Mudre izreke su zbirka pojedinačnih izreka od po dva stiha, a u tim su poglavljima većinom suprotnosti: mudar sin i lud sin, marljiva ruka i lijena. Izreke koje stoje jedna do druge ne moraju tvoriti jedan dokaz; svaku se može odvagnuti zasebno, a dvije se mogu čak i suprotstavljati, kao Mudre izreke 26,4–5 o odgovaranju bezumniku. I susjedi Izraela imali su mudrosne spise: egipatsko djelo Pouka Amenemopea blisko je Mudrim izrekama 22,17–24,22, a učenjaci raspravljaju kako su ta dva teksta povezana. Čitajte po nekoliko izreka odjednom.

6. 6. dan

   Proroštvo

   Am 1:1–8

   Proroci su većinom govorili prije nego što je išta zapisano; njihove su riječi skupljene u knjige, često pod naslovom koji kaže tko je bio prorok i kada je govorio. Amos 1,1 spominje pastira iz Tekoe, kraljeve Jude i Izraela iz 8. st. pr. Kr. i „dvije godine prije potresa”. Velik dio proroštva je pjesništvo, u kratkim cjelinama koje se nazivaju proročkim govorima. Mnogi počinju glasničkom formulom „Ovako govori Jahve”, kao što je glasnik započinjao kraljevu poruku. Ovdje se jedan obrazac provlači kroz niz govora: „Za tri zločina …, za četiri zločina” – Damask, Gaza i dalje u 2. poglavlje s Tirom, Edomom, Amonom i Moabom, zatim Juda i Izrael. Poznavanje povijesti prorokova vremena pomaže više od ičega drugoga.

7. 7. dan

   Evanđelje

   Mk 1:1–15

   Evanđelja pripovijedaju o životu i naučavanju Isusa, o njegovoj smrti i uskrsnuću. Mnogi ih učenjaci uspoređuju s antičkim životopisima, grčkim bioi, koji su također birali događaje i izreke da pokažu tko je osoba bila, umjesto da pripovijedaju cijeli život godinu po godinu; drugi naglašavaju po čemu se razlikuju. Markovo evanđelje, prema mišljenju mnogih učenjaka najstarije, počinje naslovnim retkom i odmah prelazi na Ivana Krstitelja, bez priče o rođenju. Ritam mu je brz: grčka riječ euthys, „odmah”, javlja se oko 40 puta. Matej, Marko i Luka dijele mnoge događaje, često sličnim riječima, i nazivaju se sinoptičkim evanđeljima, od grčkoga „viđeno zajedno”; Ivan priču pripovijeda na svoj način. Pročitajte evanđelje u cijelosti, kao jednu knjigu.

8. 8. dan

   Prispodoba

   Lk 15:11–32

   Prispodoba (grčki parabolē, hebrejski mashal) kratka je priča ili usporedba iz svakodnevnog života: sjetva, ribarenje, ovce, novčići, svadbena gozba. Prva tri evanđelja donose nekoliko desetaka Isusovih prispodoba; Ivanovo evanđelje služi se drugim slikama. Židovski učitelji kasnijih stoljeća također su pričali prispodobe, često započinjući pitanjem: „Čemu se to može usporediti?” Luka 15 stavlja tri jednu uz drugu: izgubljenu ovcu, izgubljeni novčić i izgubljenog sina, svaku s pronalaskom i slavljem. Treća je građena u dvije polovice, mlađi sin i stariji, a završetak joj je otvoren: čitatelju se ne kaže hoće li stariji brat ući. Osluškujte pojedinosti koje bi zapazio prvi slušatelj – otac trči, prsten, ugojeno tele – i iznenađenje.

9. 9. dan

   Poslanica

   Flm 1:1–25

   Dvadeset i jedna knjiga Novoga zavjeta su poslanice. Pisma onoga vremena, od kojih su mnoga pronađena na papirusu u Egiptu, slijede jedan obrazac: pošiljatelj, primatelj, pozdrav, često zahvala ili želja za dobrim zdravljem, zatim glavni dio i pozdravi na kraju. Pavlova poslanica Filemonu, najkraća od njegovih poslanica, ima sve dijelove: Pavao i Timotej Filemonu i Crkvi u njegovoj kući; „Milost vam i mir” umjesto uobičajenoga grčkog pozdrava chairein; zahvala; molba za Onezima; pozdravi Pavlovih suradnika. Pavao je diktirao pisaru (Rimljanima 16,22), a ponekad bi koji redak napisao vlastitom rukom (19. redak). Poslanice su se čitale naglas okupljenoj Crkvi (Kološanima 4,16). Svaka je napisana za jednu situaciju, koju čitatelj rekonstruira iz same poslanice: pročitajte je u jednom dahu.

10. 10. dan

    Apokaliptično viđenje

    Otk 1:9–20

    Otkrivenje je dobilo ime po svojoj prvoj grčkoj riječi, apokalypsis, „otkrivanje”. Apokaliptični spisi – u Bibliji dijelovi Daniela i Zaharije te Otkrivenje; izvan nje židovska djela poput 1. Henokove knjige, pisana otprilike od 3. st. pr. Kr. do 1. st. po Kr. – pripovijedaju o viđenjima: vidiocu se pokazuje nebo ili vremena koja dolaze, često uz vodiča koji tumači. Jezik im je simboličan: brojevi, boje, zvijeri, zvijezde. Ovdje Ivan na Patmosu vidi nekoga kao Sina Čovječjega posred sedam svijećnjaka, a sam tekst objašnjava dvije slike: zvijezde su anđeli sedam crkava, svijećnjaci su crkve. Mnoge slike potječu od starozavjetnih proroka. Pojedinosti se razumiju na različite načine; najprije pročitajte knjigu u cijelosti.

U aplikaciji plan pamti gdje je čitanje stalo, označava pročitane dane i svaki dan podsjeća na čitanje. Šarićeva Biblija.

• Čitanje s komentaromDani: 90
• Vremenska crta i kartaDani: 60
• Riječi izvornikaDani: 30