Biblija › Planovi čitanja › Čitanje s komentarom

Proučavanje · Dani: 90

Čitanje s komentarom

90 ključnih poglavlja, svako s kratkom bilješkom o povijesti i okolnostima.

1. dan
U početku
Postanak 1
O knjizi. Postanak je knjiga početaka: svijeta, čovječanstva te obitelji Abrahama, Izaka i Jakova. Prema predaji napisao ju je Mojsije. Obuhvaća najranija vremena i doba patrijarha (oko 2100.–1700. pr. Kr.), u Mezopotamiji, Kanaanu i Egiptu. Njezini dijelovi počinju hebrejskim naslovom toledoth, „ovo je povijest”.
Uobičajena hebrejska riječ za Boga, elohim, po obliku je množina, ali se slaže s glagolima u jednini, a u Starom zavjetu glagol bara (stvoriti) uvijek ima Boga za subjekt. „Pusta i prazna” prevodi tohu i bohu, otprilike „divlja i opustošena”. Nebo je zamišljeno kao svod između voda. Sunce i mjesec, koje su štovali Izraelovi susjedi, nisu ni imenovani. Hebrejski dan počinjao je zalaskom sunca.
2. dan
Zmija i vrt
Postanak 3
Hebrejska riječ za zmijino lukavstvo, arum, odjekuje riječju arummim, „goli”, s kraja prethodnog poglavlja: muškarac i žena bili su goli i ranjivi, a zmija lukava. Izraz koji se često prevodi „za dnevnog povjetarca” najvjerojatnije znači večernji vjetar, premda ga neki čitaju kao huk oluje koja najavljuje Božju prisutnost. Ime Eva (khawah) zvuči poput hebrejskog glagola „davati život”. Kerubini, krilati čuvari Božje prisutnosti, priječe put natrag. U Postanku kretanje prema istoku često znači udaljavanje od Božje prisutnosti ili blagoslova.
3. dan
Potop
Postanak 7
Pripovijest točno datira početak potopa, na sedamnaesti dan drugoga mjeseca, što joj daje ton službenog zapisa. Vode dolaze i odozdo i odozgo te poništavaju granice postavljene u pripovijesti o stvaranju, kad su vode bile razdvojene i pojavilo se kopno. Glagol za porast voda, „umnožiše se”, isti je onaj kojim se pri stvaranju opisuje kako živa bića ispunjaju zemlju. Dodatne „čiste” životinje bile su za hranu i za Noinu žrtvu, premda su podrobni propisi o hrani došli kasnije, na Sinaju. Četrdeset je broj koji se u Bibliji često povezuje s kušnjom.
4. dan
Babilonska kula
Postanak 11
Pripovijest se odvija u Babiloniji, u južnoj Mezopotamiji, gdje je kamena bilo malo, pa su graditelji upotrebljavali pečenu opeku i smolu od prirodnog bitumena; Kanaan je, naprotiv, imao kamena u izobilju. Kula je vjerojatno bila zigurat, stepenasti hramski toranj koji su Babilonci smatrali svetom gorom na kojoj bogovi silaze na zemlju. Ime Babel zvuči poput hebrejske riječi za „pomutiti”. Poglavlje zatim prati Semovu lozu do Teraha, čija je obitelj napustila Ur, jedan od glavnih sumerskih gradova blizu Perzijskog zaljeva, i otišla u Haran, trgovačko središte oko 550 milja prema sjeverozapadu, poznato po štovanju mjeseca.
5. dan
Abram odlazi u Kanaan
Postanak 12
Abram je stigao u Kanaan, ali je ondje živio kao privremeni doseljenik i premještao svoj tabor, jer su plodnu zemlju držali Kanaanci. Hrast More kod Šekema vjerojatno je bio kanaansko sveto mjesto: More znači „učitelj”, a gajevi su u Kanaanu često bili sveta mjesta. Abram je ondje i blizu Betela podigao žrtvenike. Kad je nastupila glad, otišao je u Egipat, koji je, natapan Nilom, često posljednji trpio nestašicu. „Faraon” je naslov, a ne osobno ime. To što je Saraju nazvao sestrom možda odražava običaj po kojem je brat ugovarao sestrin brak. Taj se događaj usko zrcali u kasnijem boravku Izraela u Egiptu.
6. dan
Savez s Abramom
Postanak 15
Abram bez djece bojao se da će njegovo imanje naslijediti njegov upravitelj, Eliezer iz Damaska, kako je bio običaj kad čovjek nije imao sina; hebrejski se poigrava zvukom riječi „Damask” i riječi za „nasljednika”. Obred odražava drevni način pečaćenja zakletve: životinje su se rasijecale na pola, a onaj koji je davao obećanje jamčio je za svoju riječ vlastitim životom (usp. Jr 34). Hebrejski izraz doslovno glasi „sjeći” savez. Četiri stotine godina tlačenja očito je zaokružen broj. Prema hebrejskoj kronologiji izlazak iz Egipta zbio se oko 1446. pr. Kr., premda ga mnogi znanstvenici datiraju oko 1270. pr. Kr.
7. dan
Abraham i Izak na Moriji
Postanak 22
Knjiga Ljetopisa poistovjećuje zemlju Moriju s brdom na kojem je kasnije stajao Hram u Jeruzalemu, pa su kasniji Izraelci ovu pripovijest čitali u svjetlu svojeg bogoslužja ondje. Ime koje Abraham daje tom mjestu, Jahve-jire, znači „Jahve proviđa”; pripovijesti o patrijarsima glavnu misao često učvršćuju u nekom imenu. Izraelov je zakon kasnije izričito osudio žrtvovanje djece. Poglavlje završava viješću o Abrahamovu bratu Nahoru na istoku, u čijoj su obitelji Rebeka, buduća Izakova žena, i sin po imenu Us, možda Jobov predak.
8. dan
Jakovljev san u Betelu
Postanak 28
Jakov putuje na sjever, k obitelji svoje majke, da nađe ženu unutar roda, kao što je to prije učinila Abrahamova obitelj. Izak ga blagoslivlja u ime El-Šadaja, prema predaji „Boga Svemogućega”. Hebrejska riječ za „stube” (prema predaji „ljestve”) ne pojavljuje se nigdje drugdje u Bibliji; vjerojatno je podsjećala na rampu ili stubište zigurata, hramskog tornja koji se smatrao vezom između neba i zemlje. Kamen uz Jakovljevu glavu vjerojatno je bio velik, za zaklon, a ne kao uzglavlje. Izlijevanje ulja na neki predmet odvajalo ga je za svetu upotrebu, a Betel („kuća Božja”) kasnije je postao važno sveto mjesto u Izraelu.
9. dan
Josip prodan u Egipat
Postanak 37
Ovim poglavljem počinje pripovijest o Josipu, jedna neprekinuta priča koja se tonom razlikuje od ranijih dijelova Postanka. Josipu je sedamnaest godina i prvi je sin Rahele, Jakovljeve najdraže žene. Lijepa haljina pokazivala je da mu otac namjerava dati najveći dio baštine; promjene odjeće kroz cijelu priču označuju promjene položaja. Snovi su se ozbiljno shvaćali kao Božje poruke, osobito kad bi se ponavljali. Braća su napasala stada daleko od kuće: Šekem leži oko pedeset milja sjeverno od Hebrona, a Dotan petnaestak milja dalje. Trgovci se nazivaju i Jišmaelcima i Midjancima; „Jišmaelci” je možda bio opći naziv za pustinjska plemena.
10. dan
Pokop Jakova i Josipa
Postanak 50
Jakovljevo je tijelo balzamirano na egipatski način, a Egipat ga je oplakivao sedamdeset dana, samo dva dana manje nego što se žalovalo za faraonom. Josipu je trebalo faraonovo dopuštenje da napusti svoju službu i pokopa oca u Kanaanu; bio je to njegov prvi povratak kući nakon trideset i devet godina. Izraz „rođeni na Josipovim koljenima” opisuje simboličan čin: polaganjem novorođenčadi na svoja koljena čovjek je izjavljivao da pripadaju obiteljskoj lozi. Josip je zamolio da se jednoga dana njegove kosti iznesu iz Egipta; prema Knjizi Jošuinoj kasnije su pokopane u Šekemu. Njegovom smrću završava doba patrijarha.
11. dan
Ropstvo u Egiptu
Izlazak 1
O knjizi. Izlazak pripovijeda kako su Izraelci oslobođeni egipatskog ropstva, primili savez na gori Sinaju i sagradili Prebivalište. Prema predaji napisao ju je Mojsije, premda mnogi znanstvenici u to sumnjaju. Događaji se obično datiraju ili oko 1446. pr. Kr. ili oko 1270. pr. Kr. Ime dolazi od grčkog exodos, „izlazak”.
Otprilike od 1650. do 1550. pr. Kr. sjevernim su Egiptom vladali semitski osvajači zvani Hiksi; nakon njihova protjerivanja novi su vladari možda sumnjičavo gledali na sve Semite, pa i na Izraelce. Pitom i Ramses poistovjećuju se s naseljima sagrađenima u kasnom brončanom dobu. Na sjeveru je kamena bilo malo, pa je većina građevina bila od na suncu sušene opeke pomiješane sa slamom. Podrijetlo riječi „Hebrej” nije jasno.
12. dan
Gorući grm
Izlazak 3
Mojsije susreće Boga na gori koja se ovdje zove Horeb, a drugdje obično Sinaj; oba imena vjerojatno označuju istu goru. „Zemlja kojom teče mlijeko i med” opisuje bogatu zemlju s pašom za stada i cvijećem za pčele. Kanaan, uski pojas između Sredozemnog mora i Arapske pustinje, bio je raskrižje trgovine između Egipta i ostatka Bliskog istoka i oko njega su se vodile žestoke borbe. Božje ime Jahve vjerojatno je oblik hebrejskog glagola „biti”. Kasniji ga Židovi nisu izgovarali naglas, nego su umjesto njega čitali adonay („gospodar”); njegov točan izgovor nije poznat, a „Jehova” je umjetna mješavina tih dviju riječi.
13. dan
Prva Pasha
Izlazak 12
Mjesec Pashe, Abib, kasnije nazvan babilonskim imenom Nisan, pada u ožujak i travanj, kad su mnogi drevni narodi slavili proljetne blagdane. Izop, mali grm krutih, zbijenih grančica, služio je kao kist. Beskvasni kruh podsjećao je na narod koji odlazi u žurbi, a obrok se jeo u putnoj odjeći. Židovi i danas slave Pashu. Broj od 600.000 muškaraca predmet je rasprave: može biti doslovan ili simboličan, a možda je hebrejska riječ elep („tisuća”) označavala vojnu postrojbu. Grčki i samarijski tekst računaju 430 godina od Abrahamova vremena.
14. dan
Prijelaz preko mora
Izlazak 14
Točan položaj Pi-Hahirota, Migdola i Baal-Sefona, gdje se Izrael utaborio uz more, danas nije poznat. Egipat je bio najveća vojna sila onoga vremena, a njegova laka bojna kola najnaprednije oružje: brza i okretna, često su nosila vozača i ratnika, pa možda zato tekst spominje zapovjednike. Hebrejska riječ za Božju „slavu”, kabod, nosi značenje težine i važnosti. Izraz o kotačima egipatskih kola drevni prijevodi razumiju različito; možda su se laki kotači lomili u dubokom pijesku ondje gdje je prije bila voda.
15. dan
Deset zapovijedi
Izlazak 20
Savez na Sinaju slijedi oblik drevnih bliskoistočnih ugovora u kojima je veliki kralj određivao uvjete podložnom narodu: kraljevo ime, pregled prošlih događaja, uvjeti, pisani primjerak, svjedoci te blagoslovi i kletve. Ovdje uvod imenuje Kralja i podsjeća na izbavljenje iz Egipta. Drugdje hebrejski tekst te zapovijedi naziva „Deset riječi”. Glagol u zapovijedi protiv ubojstva znači protupravno ubijanje, a ne svako ubijanje. Žrtvenici su trebali biti od zemlje ili neotesanog kamena, bez stuba, možda da bi se Izraelovo bogoslužje razlikovalo od kanaanskih obreda.
16. dan
Zlatno tele
Izlazak 32
Kumir je možda bio mladi bik, uobičajen simbol snage i plodnosti, poput likova koje je narod poznavao u Egiptu; naziv „tele” možda je podrugljiv. Aron je proglasio blagdan u čast Gospodinu i tako pomiješao kumir s Izraelovim Bogom. Hebrejska riječ za narodnu „zabavu” može imati spolni prizvuk, a kultovi plodnosti često su uključivali takve obrede. Kad je zlato samljeveno u prah i narod ga morao piti, kumir je postao nečist. Razbijanje ploča moglo je značiti da je savez raskinut. Leviti su stali uz Mojsija.
17. dan
Dan pomirenja
Levitski zakonik 16
O knjizi. Levitski zakonik knjiga je uputa za Izraelovo bogoslužje: o žrtvama, svećeništvu iz Levijeva plemena, blagdanima i obrednoj čistoći. Prema predaji potječe od Mojsija. Radnja je smještena podno gore Sinaja, nakon što je sagrađeno Prebivalište, a prije putovanja kroz pustinju, oko 1446. ili 1270. pr. Kr.
Dan pomirenja, desetoga dana sedmoga mjeseca, bio je najsvečaniji dan u Izraelu i jedini propisani post; danas se slavi kao Jom kipur. Samo je veliki svećenik, odjeven u jednostavno laneno ruho, ulazio u najunutarnju prostoriju svetišta, zamišljenu kao kraljeva prijestolna dvorana. Značenje imena Azazel nije sigurno: možda „jarac koji odlazi”, pustinjski demon, „potpuno uklanjanje” ili litica.
18. dan
Dvanaest uhoda u Kanaanu
Brojevi 13
O knjizi. Brojevi pripovijedaju o Izraelovu putovanju od gore Sinaja kroz pustinju do Moapskih poljana, s onu stranu Jordana nasuprot Kanaanu, dok je jedan naraštaj izumirao, a drugi odrastao. Ime knjige dolazi od dvaju popisa stanovništva. Prema predaji potječe od Mojsija, uz rad kasnijih pisara i urednika. Događaji se datiraju oko 1445.–1406. pr. Kr. ili 1269.–1230. pr. Kr.
Uhode su prešle oko 275 milja, od pustinje Sina na jugu do Ulaza u Hamat u Siriji. Prošle su pokraj Hebrona, gdje je živjela Abrahamova obitelj; Soan, kasnije nazvan Tanis, bio je slavan grad u egipatskoj delti. Prvo zrelo grožđe pojavljuje se krajem srpnja ili u kolovozu. Kadeš se često poistovjećuje s izvorom Ain el-Qudeirat, premda ga neki znanstvenici smještaju drugdje.
19. dan
Shema
Ponovljeni zakon 6
O knjizi. Ponovljeni zakon Mojsijev je oproštajni govor na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana nasuprot Jerihonu, četrdeset godina nakon izlaska iz Egipta. On ponavlja i proširuje sinajski savez za narod koji se sprema nastaniti u Kanaanu, u obliku sličnom drevnim bliskoistočnim ugovorima, osobito hetitskima. Prema predaji autor je Mojsije; radnja je smještena oko 1406. ili 1230. pr. Kr.
Ovo poglavlje sadrži Shemu, nazvanu po prvoj hebrejskoj riječi, shema („čuj”), središnju izjavu Izraelove vjere koja se u židovstvu moli i danas. Kasnija je židovska praksa zapovijed da se Božje riječi vežu na ruku i čelo shvatila doslovno, s tefilinima (filakterijama), kutijicama s odlomcima iz Tore, a zapovijed o dovratnicima s mezuzom, malom kutijom pričvršćenom na dovratak.
20. dan
Pad Jerihona
Jošua 6
O knjizi. Knjiga Jošuina pripovijeda kako je Izrael pod vodstvom Mojsijeva nasljednika Jošue prešao Jordan, zauzeo kanaansko gorje i razdijelio zemlju među dvanaest plemena. Autor nije poznat. Događaji se datiraju ili oko 1406.–1376. pr. Kr. ili oko 1230.–1200. pr. Kr., kad je Kanaan bio mozaik malih gradova-država, svaki sa svojim kraljem.
Jerihon, blizu Jordana, čuvao je dva glavna puta u središnje gorje, pa ga je trebalo prvog zauzeti. Ovnujski rog (hebrejski shofar) mogao je zatrubiti nekoliko tonova kao znak za boj ili bogoslužje, a ratnici su vikali da podignu duh i zastraše neprijatelja. Grad je bio u cijelosti posvećen Bogu, pa su njegove kovine pripale riznici svetišta.
21. dan
Gideonov poziv
Suci 6
O knjizi. Knjiga o sucima obuhvaća vrijeme između Jošue i prvih kraljeva, kad Izraelova plemena nisu imala središnju vlast i susjedi su ih uvijek iznova tlačili. Mjesni junaci, zvani suci, vodili su ih u vremenima nevolje. Autor nije poznat. Razdoblje se datira ili oko 1376.–1050. pr. Kr. ili oko 1200.–1050. pr. Kr.
Za Midjance se nekoć mislilo da su bili čisti nomadi, ali danas je poznato da su gradili gradove i vladali dijelovima Arabije i južnog Zajordanja. Njihovi sezonski pljačkaški pohodi možda su među prvim zapisima o devama u velikoj vojsci. Baal je bio kanaanski bog oluje i plodnosti, a Ašeru je često predstavljalo sveto stablo ili stup; Gideonov je otac održavao mjesno Baalovo svetište.
22. dan
Ruta ostaje s Noemi
Ruta 1
O knjizi. Knjiga o Ruti kratka je pripovijest iz vremena sudaca, oko 1100. pr. Kr., o moapskoj udovici koja ostaje vjerna svojoj izraelskoj svekrvi i postaje prabaka kralja Davida. Autor nije poznat. Za razliku od nasilnih događaja u Knjizi o sucima, ona prikazuje običan obiteljski i seoski život u Betlehemu.
Glad u Izraelovu gorju obično je dolazila zbog suše, a Moab, jugoistočno od Jude, ponekad je imao kiše kad je Juda nije imala. Smatralo se da svaki narod ima svoga boga vezanog uz svoje područje, pa je povratak u Moab značio povratak njegovim bogovima. Noemi Boga naziva shadday („Svemogući”), riječju koja upućuje na snagu i opskrbu. Žetva ječma počinjala je između kraja ožujka i sredine travnja.
23. dan
Gospodin zove Samuela
1 Samuelova 3
O knjizi. Prva knjiga o Samuelu pripovijeda kako je Izrael od labavog saveza plemena koje su vodili suci postao kraljevstvo, kroz priče o Samuelu, Šaulu i mladom Davidu. Autor nije poznat. Obuhvaća događaje oko 1050.–1011. pr. Kr. U hebrejskoj Bibliji Prva i Druga knjiga o Samuelu izvorno su bile jedna knjiga.
Samuel je kao dječak služio u svetištu u Šilu, gdje se čuvao Kovčeg saveza. Svećenici su morali paziti da svjetiljka u svetištu gori cijelu noć. Dvostruko zazivanje imena označuje svečan trenutak, kao kod Abrahama i Mojsija. Na kraju je Samuel poznat kao prorok „od Dana do Beer Šebe”, što je tradicionalni izraz za cijelu zemlju, od sjevera do juga.
24. dan
David i Golijat
1 Samuelova 17
Vojske su stajale jedna nasuprot drugoj preko Terebintske doline (doline Ela), plodne doline oko petnaest milja jugozapadno od Betlehema, na putu prema filistejskoj zemlji. U drevnom ratovanju dvije su strane ponekad prepuštale odabranim prvacima da odluče bitku kako bi se smanjili gubici. Golijat je bio iz Gata, jednog od pet filistejskih gradova. Praćka je bila kožnati džep na dvije uzice; zavitlana i otpuštena, izbacivala je kamen smrtonosnom snagom, a služili su se njome i vojnici. Golijat je proklinjao Davida svojim bogovima; glavni filistejski bog bio je Dagon. Jeruzalem još nije bio izraelski grad.
25. dan
David osvaja Jeruzalem
2 Samuelova 5
O knjizi. Druga knjiga o Samuelu pripovijeda o Davidovu kraljevanju nakon Šaulove smrti: o građanskom ratu, ujedinjenju plemena, ratovima sa susjedima i nevoljama u njegovoj vlastitoj obitelji. Autor nije poznat. Obuhvaća razdoblje oko 1011.–971. pr. Kr. U hebrejskoj Bibliji činila je jednu knjigu s Prvom knjigom o Samuelu.
Jeruzalem, koji su držali Jebusejci, tada je bio malen utvrđeni grad od možda devet do dvanaest akera. Na granici između Jude i sjevernih plemena, bio je neutralna prijestolnica u središtu zemlje, s prirodnom obranom i izvorom vode. Kako ga je David zauzeo, predmet je rasprave: rijetka riječ koja se često prevodi „vodovodni tunel” možda znači okno, a možda je preneseno značenje. Refaimska dolina leži između Betlehema i Jeruzalema.
26. dan
Božje obećanje Davidu
2 Samuelova 7
David, koji je sada živio u kamenoj palači obloženoj cedrovinom, htio je sagraditi trajni hram za Kovčeg, koji se još čuvao u šatoru. Dotad je mjesto bogoslužja bilo Prebivalište, prenosivo svetište pod šatorom. Poglavlje se poigrava riječju „kuća”: David je htio Bogu sagraditi kuću (hram), ali Bog obećava Davidu kuću (dinastiju kraljeva). Kraljeve su na drevnom Bliskom istoku često nazivali pastirima, što pristaje Davidu, nekadašnjem pastiru. Prorok Natan ovdje se pojavljuje prvi od tri puta u priči o Davidu. Davidov sin Salomon kasnije će sagraditi Hram.
27. dan
Salomon posvećuje Hram
1 Kraljevima 8
O knjizi. Prva knjiga o kraljevima prati Salomonovo kraljevanje, podjelu njegova kraljevstva nakon njegove smrti 931. pr. Kr. na Izrael na sjeveru i Judu na jugu te kasnije kraljeve sve do Ahaba. Autor nije poznat. Obuhvaća razdoblje oko 973.–853. pr. Kr., kad su stare sile, Egipat, Asirija i Hetiti, bile slabe.
Salomon je, čini se, nakon dovršetka Hrama čekao gotovo godinu dana kako bi njegovo posvećenje palo na Blagdan sjenica, jesenski blagdan žetve. Svećenici su unijeli Kovčeg, koji se dotad čuvao u šatoru, zajedno s njegovim motkama, kako je zakon propisivao. Salomon je molio s rukama podignutima prema nebu. Mnoštvo je došlo od Ulaza u Hamat na sjeveru do Potoka egipatskog (Wadi al-Arish) na jugu.
28. dan
Podjela kraljevstva
1 Kraljevima 12
Nakon Salomonove smrti njegov sin Roboam, koji je kraljevao 931.–913. pr. Kr., otišao je u Šekem, staro političko i vjersko središte sjevernih plemena, da ga ondje prihvate za kralja. Sjever je tražio olakšanje od Salomonove prisilne tlake i teških poreza. „Štipavci” vjerojatno znače bič s kukicama ili čavlima. Roboam je poslao Adorama, nadstojnika za tlaku, a narod ga je kamenovao. Novi sjeverni kralj, Jeroboam, postavio je zlatna teleta u Betelu, na jugu svojega kraljevstva, i u Danu na krajnjem sjeveru, u mjestima s dugom vjerskom predajom; iskapanja u Danu otkrila su podij svetišta, „uzvišicu”.
29. dan
Ilija na gori Karmelu
1 Kraljevima 18
Za vrijeme suše Ahab je tražio travu da mu konji ostanu živi, a konji su bili važni: natpis asirskog kralja Salmanasara III. kaže da je Ahab doveo oko 2000 bojnih kola u bitku kod Karkara 853. pr. Kr. Gora Karmel, greben koji se spušta do sredozemne obale, bila je poznata po kanaanskom bogoslužju, a Baal je bio kanaanski bog oluje, navodni davatelj kiše. Hebrejska riječ za narodno „kolebanje” znači šepati, a možda upućuje i na ples Baalovih proroka. Ilijine poruge ismijavaju bogove zamišljene s ljudskim potrebama. Jezreel je ležao oko sedamnaest milja od Karmela.
30. dan
Naaman ozdravlja
2 Kraljevima 5
O knjizi. Druga knjiga o kraljevima nastavlja priču o dvama kraljevstvima, Izraelu na sjeveru i Judi na jugu, od oko 853. pr. Kr. do pada Samarije 722. pr. Kr. i Jeruzalema 586. pr. Kr. Autor nije poznat. Njezina se prva poglavlja usredotočuju na proroka Elizeja.
Naaman je zapovijedao vojskom Arama, Izraelova susjeda i čestog neprijatelja. Njegova „guba” vjerojatno nije bila današnja Hansenova bolest, nego neka druga teška kožna bolest, jer se slobodno kretao u društvu. Ljudi su boga povezivali sa zemljom njegova kraja, pa Naaman traži izraelsku zemlju. Rimon je bio aramejski bog oluje Ramman („gromovnik”); hebrejsko pisanje imena znači „šipak”, što je možda podrugljiva igra riječi.
31. dan
Pad Samarije
2 Kraljevima 17
Hošea, posljednji izraelski kralj, počeo je vladati oko 732. pr. Kr. kao asirski vazal. Kad je Salmanasar V. stupio na asirsko prijestolje 726. pr. Kr., Hošea je prestao plaćati danak i zatražio pomoć od Egipta. Egipatskog kralja zvanog So teško je poistovjetiti; znanstvenici predlažu Osorkona IV., Pianhija ili grad Sais. Samarija je pala 722. pr. Kr., premda je njezino osvajanje sebi pripisao i sljedeći kralj, Sargon II. Asirija je Izraelce preselila u Helah, Gozan i na rijeku Habor, gdje asirski zapisi navode izraelska imena, a u novu pokrajinu Samariju naselila je druge narode. Ti su doseljenici svojim bogovima, poput Nergala, dodali štovanje Izraelova Boga.
32. dan
Jeruzalem pada pod Babilon
2 Kraljevima 25
Babilonci su podigli opsadne nasipe uz Jeruzalem i probili njegov zid. Kralj Sidkija pobjegao je noću prema Jordanskoj dolini, ali su ga uhvatili i doveli u Riblu, Nabukodonozorov poljski stožer, gdje je oslijepljen, što je bila uobičajena kazna za pobunjene vladare. Nebuzaradan, dužnosnik kojega spominje i jedan babilonski natpis, spalio je glavne građevine, srušio zidine i odnio hramsku mjed u Babilon. Ostali su samo najsiromašniji, da obrađuju zemlju. Gedalija, iz obitelji kraljevskih dužnosnika, postao je namjesnik u Mispi; otisak pečata iz Lakiša potvrđuje njegovu visoku službu. Nakon njegova ubojstva mnogi su pobjegli u Egipat. Babilonski zapisi navode obroke hrane koji su se davali prognanom kralju Jojakinu.
33. dan
Kirov proglas
Ezra 1
O knjizi. Knjiga Ezrina pripovijeda kako su se židovski prognanici pod perzijskom vlašću vratili iz Babilona u Jeruzalem, obnovili Hram i borili se da sačuvaju svoj identitet među susjedima mješovite vjere. Prema predaji napisao ju je pismoznanac Ezra. Obuhvaća razdoblje od oko 538. do 457. pr. Kr., od prvog povratka do Ezrina dolaska u Jeruzalem.
Kir II. Perzijski osvojio je Babilon 539. pr. Kr. Za razliku od Asiraca i Babilonaca, koji su raseljavali pokorene narode, Perzijanci su prognanicima dopuštali povratak kući, očekujući zauzvrat odanost i poreze. Sličan je proglas uputio Babiloncima o njihovu bogu Marduku. Mnogi su Židovi ostali u Babilonu i pomagali onima koji su odlazili. Šešbasar, namjesnik kojega su postavili Perzijanci, vratio je hramsko posuđe koje je bio odnio Nabukodonozor.
34. dan
Nehemijin noćni obilazak
Nehemija 2
O knjizi. Knjiga Nehemijina pripovijeda kako je peharnik perzijskog kralja došao u Jeruzalem da unatoč mjesnom protivljenju obnovi njegove zidine, a bavio se i gospodarskim i vjerskim problemima. Prema predaji knjigu je napisao Ezra. Obuhvaća razdoblje od oko 445. do nakon 432. pr. Kr., od dvadesete do trideset i druge godine Artakserksa I.
Kraljev sluga nikad nije smio biti žalostan pred kraljem, a Artakserkso je ranije bio zaustavio obnovu Jeruzalema, pa se Nehemija bojao. Kralj je taj naum možda vidio kao način da osigura nemirnu pokrajinu. Sanbalat, glavni protivnik, vjerojatno je potjecao iz Bet Horona, sjeverozapadno od Jeruzalema; dokument pronađen u Egiptu pokazuje da je kasnije upravljao Samarijom. Nehemija je južne zidine obišao potajno, noću.
35. dan
Esterin opasni izbor
Estera 4
O knjizi. Radnja Knjige o Esteri smještena je u Suzu, perzijsku prijestolnicu, za vladavine kralja Kserksa (486.–465. pr. Kr.), među Židove koji su ostali na istoku kad su se drugi vratili u Judeju. Jedna Židovka postaje kraljica i pomaže spasiti svoj narod od uništenja; knjiga objašnjava podrijetlo blagdana Purima. Autor nije poznat.
Mordokajevo javno žalovanje pokazivalo je krajnju tugu, a nitko u žalobnoj odjeći nije smio ući na vrata palače. Prema dvorskim pravilima svatko tko bi pristupio kralju nepozvan mogao je biti pogubljen, a Esteru kralj nije pozvao već trideset dana. Zamolila je Židove da poste tri dana bez hrane i vode, dulje od uobičajenog jednodnevnog posta. Bog se u ovom poglavlju ne spominje.
36. dan
Job i njegovi gubici
Job 1
O knjizi. Knjiga o Jobu pjesničko je razmišljanje o patnji koje dovodi u pitanje uvjerenje da dobrota uvijek donosi blagostanje. Njezin autor i vrijeme nastanka nisu poznati. Pripovijest je smještena u rano doba, u vrijeme patrijarha, možda u Edom: Jobovo se bogatstvo sastoji od stada i sluga, sam prinosi žrtve za svoju obitelj, a život mu je vrlo dug.
Početne riječi pripovijesti mogu uvoditi i prispodobu i povijesni izvještaj. Zemlja Us ležala je istočno od Jordana, ili u Edomu na jugu ili u Aramu na sjeveru, pa Job nije bio Izraelac. Okrugli brojevi poput sedam i tri upućuju na potpun blagoslov. Sabejci su tada bili pustinjski pljačkaši. Deranje haljine i brijanje glave bili su uobičajeni znakovi žalosti.
37. dan
Gospodin odgovara iz oluje
Job 38
Nakon duge rasprave s prijateljima Bog napokon odgovara Jobu, govoreći iz vihora; u Starom zavjetu oluje često prate Božju prisutnost. Postavlja mu dug niz pitanja o prirodi. Jutarnje zvijezde pjevaju poput osoba, uz nebeska bića. More je prikazano kao opasno stvorenje zaključano iza vrata. Snijeg i tuča čekaju u nebeskim spremištima, a istočni vjetar puše vruć iz pustinje. Dvije riječi koje se često prevode „srce” i „um” možda zapravo znače „ibis” i „pijetao”: Egipćani su vjerovali da ibis zna kad će se Nil izliti, a kasniji su rabini smatrali da pijetao može predvidjeti kišu.
38. dan
Dva puta života
Psalmi 1
O knjizi. Psalmi su zbirka pjesama i molitava koje su se upotrebljavale u Izraelovu bogoslužju: hvalospjeva, tužaljki, zahvala i mudrosnih pjesama. Gotovo polovica povezana je s Davidom; ostale potječu od raznih autora. Pjesnici su ih pisali tijekom mnogih stoljeća, a urednici su postupno okupili manje zbirke u pet knjiga, što je vjerojatno dovršeno nakon babilonskog sužanjstva.
Psalmi 1 i 2 stavljeni su na početak kao uvod u cijelu knjigu. Psalam 1 mudrosni je psalam koji suprotstavlja dva načina života. Njegova prva riječ, hebrejski ashrey (kako je sretan), pojavljuje se u Psalmima dvadeset i šest puta; razlikuje se od barak, uobičajene riječi za blagoslov. Riječ torah znači uputu ili pouku, a ne samo zakon. Dobro natopljeno, rodno stablo suprotstavljeno je pljevi koju raznosi vjetar.
39. dan
Gospodin kao pastir
Psalmi 23
Na drevnom Bliskom istoku kraljeve i vladare uobičajeno su nazivali pastirima njihova naroda, pa se ovaj psalam služi poznatom slikom. Pastir je puštao ovce da polegnu kad bi se nasitile i tražio mirne potoke, jer ovce piju samo mirnu vodu. Njegov štap i palica bili su oruđe za tjeranje divljih životinja i drugih opasnosti. Prizor se zatim mijenja u gozbu. Domaćin je gostima iskazivao čast i osvježavao ih mažući im glavu uljem, a neprijatelji ovdje mogu samo gledati. Psalmi 23 do 28 dijele teme vodstva, Božje dobrote i života u Božjem domu.
40. dan
Molitva za čisto srce
Psalmi 51
Ova tužaljka priznaje grijeh i moli za milosrđe. Naslov je povezuje s Davidom nakon događaja opisanih u 2. knjizi o Samuelu 11. Kad psalmist kaže da je sagriješio samo protiv Boga, to je snažna stilska figura, jer su štetu pretrpjeli i drugi. Izop je bio mala biljka kojom se škropilo u obredima čišćenja, kao na prvu Pashu. Izraz o prolijevanju krvi može obuhvaćati svaku tešku nepravdu, ne samo ubojstvo. Završni redci o obnovi jeruzalemskih zidina vjerojatno su dodani nakon sužanjstva, kad je cijela zajednica molila ovaj psalam kao svoj.
41. dan
Na rijekama babilonskim
Psalmi 137
Ovaj psalam potječe iz babilonskog sužanjstva, nakon razorenja Jeruzalema. Jeruzalemske pjesme bile su vezane uz radosti života u zemlji, pa kad su osvajači zahtijevali od prognanika da ih pjevaju, tuga im to nije dopuštala, i oni su objesili svoje harfe o drveće. Psalmist se zavjetuje da nikad neće zaboraviti Jeruzalem. Gorki završni redci upereni su protiv Edoma, susjeda i dugogodišnjeg suparnika Jude. U posljednjim danima Jude Edomci su predavali Judejce Babiloncima i radovali se padu Jeruzalema. Takva molitva za osvetu naziva se kletvenom (imprekacijom); šokirala je čak i drevne čitatelje.
42. dan
Očeva prva pouka
Mudre izreke 1
O knjizi. Mudre izreke drevna su Izraelova zbirka mudrih izreka, savjeta i upozorenja za svakodnevni život. Mnoge se izreke pripisuju Salomonu, ali spominju se i drugi autori. Knjiga je pisana i skupljana tijekom nekoliko stoljeća, od Salomonova kraljevanja (971.–931. pr. Kr.) barem do Ezekijina (728.–686. pr. Kr.). Velik se dio obraća mladiću koji tek kreće u život.
Kao i u drugim drevnim bliskoistočnim mudrosnim spisima, prva su poglavlja očeva pouka sinu. Hebrejsko khidoth znači zagonetke koje treba protumačiti. Mudrost je prikazana kao žena koja doziva na ulicama; hebrejska riječ za mudrost, khokmah, ženskog je roda. Opiru joj se tri vrste ljudi: neiskusni (pethim), bezumnici (kesilim) i podrugljivci (latsonim). Sheol je hebrejski naziv za mjesto mrtvih.
43. dan
Sve ima svoje vrijeme
Propovjednik 3
O knjizi. Propovjednik razmišlja o smislu života i uživanju u njemu. Onaj koji govori, Propovjednik (hebrejski Qoheleth, onaj koji saziva zbor), opisan je kao kralj i Davidov sin, što upućuje na Salomona; urednik uokviruje njegove riječi. Knjiga se tradicionalno datira u Salomonovo kraljevanje (971.–931. pr. Kr.). Njezina ključna riječ, hebel, znači paru ili dah.
Slavna pjesma nabraja parove suprotnih djelatnosti, svaku sa svojim pravim vremenom. Sadnja i žetva slijedile su prirodna godišnja doba. U drevnom Izraelu vrijeme ubijanja značilo je rat i smrtnu kaznu, a deranje odjeće bilo je uobičajen znak žalovanja. Sudnica spomenuta kasnije doslovno je „mjesto pravde”: mjesne su sporove na gradskim vratima rješavali starješine.
44. dan
Izaijino viđenje u Hramu
Izaija 6
O knjizi. Knjiga proroka Izaije skuplja poruke proroka Izaije, kojega se tradicionalno smatra njezinim autorom, a koji je govorio u Jeruzalemu otprilike od 740. do 685. pr. Kr. Upozorava Judu na dolazeći sud i nudi nadu preživjelom ostatku. Pozadina je uspon Asirije, koja je osvojila sjeverno kraljevstvo Izrael i prijetila Judi.
Kad je kralj Uzija umro, oko 740. pr. Kr., Asirija se ponovno širila. Znanstvenici raspravljaju je li ovo viđenje bilo Izaijin prvi poziv, smješten ovdje iz književnih razloga, ili kasnije poslanje. Serafi su nebeska bića koja se spominju samo ovdje; njihovo je ime možda povezano s vatrom. Poklik serafa u hebrejskom nema glagola, pa može značiti da je zemlja puna Božje slave sada ili da će to biti.
45. dan
Utjeha prognanicima
Izaija 40
Ovim poglavljem počinje posljednji veliki dio Knjige proroka Izaije, poglavlja 40 do 66, kojima je pozadina babilonsko sužanjstvo. Slika ceste kroz pustinju preokreće 35. poglavlje, u kojem ljudi putuju prema Sionu; ovdje Gospodin dolazi prema svojem narodu. Libanon je bio cijenjen zbog svojih šuma i divljači. Riječ prevedena „sva zemlja” doslovno znači obale ili otoke. Pjesma ismijava kumire koje treba brižno izraditi da se ne bi prevrnuli. Babilonci i Egipćani općenito su vjerovali da su sunce, mjesec i zvijezde bogovi; ovo ih poglavlje prikazuje kao stvorenja. Slika uzdizanja na orlovskim krilima podsjeća na izlazak iz Egipta.
46. dan
Sluga patnik
Izaija 53
Ova pjesma o Gospodinovu sluzi počinje pri kraju 52. poglavlja. Tumači raspravljaju o tome tko ovdje govori: vjerni Izraelov ostatak ili prorok zajedno sa svojim narodom. Sluga je prikazan kao krhka mladica u suhoj zemlji, bez kraljevskog sjaja. Gnječenje, udarci i bičevanje bili su kazne za zločine. Hebrejski shalom, često preveden „mir”, znači cjelovitost tijela, uma i odnosa. U Izraelu se smrt usred života smatrala znakom suda, a brojno potomstvo i dug život bili su nagrade za mudar život. Redak o ukopu doslovno glasi „s bogatima u smrti svojoj”.
47. dan
Jeremijin poziv
Jeremija 1
O knjizi. Knjiga proroka Jeremije skuplja poruke proroka koji je u posljednjim desetljećima Jude upozoravao na nadolazeće razorenje. Sadržaj potječe od samog Jeremije, a možda ga je zapisao njegov pisar Baruh. Obuhvaća razdoblje od oko 627. do 580. pr. Kr.: posljednje godine kraljevstva, babilonsko razorenje Jeruzalema i prve godine sužanjstva.
Jeremija je u vrijeme poziva vjerojatno bio tek tinejdžer. Početni popis kraljeva izostavlja Joahaza i Jojakina, koji su vladali svaki manje od tri mjeseca. Bademova grana hebrejska je igra riječi: badem (shaqed), prvo stablo koje procvjeta, zvuči kao „bdjeti” (shoqed). Babilon je ležao točno istočno od Jude, ali je zbog pustinje između njih njegova vojska dolazila sa sjevera.
48. dan
Pismo prognanicima
Jeremija 29
Ovo je pismo bilo upućeno Judejcima odvedenima u Babilon 597. pr. Kr. Budući da su prognanici živjeli u raštrkanim naseljima, vjerojatno se čitalo naglas od mjesta do mjesta. Nasuprot prorocima koji su obećavali brz povratak, Jeremija je poručio prognanicima da grade kuće, sade vrtove, podižu obitelji i traže dobro babilonskih gradova u kojima žive, jer će sužanjstvo trajati sedamdeset godina, kako je već prije rekao. Dvojica proroka među prognanicima imenovana su kao lažljivci. Prorok u Babilonu po imenu Šemaja zatim je pisao svećeniku Sefaniji u Jeruzalem, potičući ga da postupi protiv Jeremije. Sefanija je pismo pokazao Jeremiji, a on je odgovorio pismom, pa su poruke putovale u oba smjera.
49. dan
Jeruzalem, osamljeni grad
Tužaljke 1
O knjizi. Tužaljke su zbirka pet pjesama koje oplakuju razorenje Jeruzalema od Babilonaca oko 586. pr. Kr. Autor nije imenovan; vjerojatno je to Jeremija. Prve četiri pjesme su akrostisi: svaka kitica počinje sljedećim slovom hebrejskog alfabeta od dvadeset i dva slova, što se u prijevodu gubi.
Jeruzalem je prikazan kao kneginja koja je postala robinja. Njezini „ljubavnici” vjerojatno su bili bogovi plodnosti Baal i Ašera, a njezini „prijatelji” saveznici poput Egipta, koji joj nisu pomogli. Ljudi su odvođeni u ropstvo u nekoliko valova: 605., 597., 586. i 581. pr. Kr. Sion je pjesničko ime za Jeruzalem. Opsada je trajala od siječnja 588. do srpnja 586. pr. Kr. i mnogi su umrli od gladi.
50. dan
Dolina suhih kostiju
Ezekiel 37
O knjizi. Ezekiel je s drugim uglednicima Jude odveden u Babilon 597. pr. Kr. i ondje je 593. pr. Kr., s trideset godina, počeo imati viđenja. Njegova knjiga, datirana otprilike od 593. do 571. pr. Kr., upozorava na sud prije pada Jeruzalema 586. pr. Kr., a nakon njega nudi nadu u obnovu.
Raštrkane, potpuno isušene kosti slika su prognanika, koji su osjećali da je njihova nada mrtva. Hebrejska riječ ruach može značiti dah, vjetar ili duh, a poglavlje se poigrava sa sva tri značenja. Druga je polovica simbolična radnja: prorok spaja dva štapa u jedan kao sliku ponovnog ujedinjenja sjevernog i južnog kraljevstva, koja su se razdvojila nakon Salomonove smrti.
51. dan
Daniel na babilonskom dvoru
Daniel 1
O knjizi. Knjiga proroka Daniela pripovijeda o židovskim zarobljenicima koji služe na kraljevskom dvoru u Babilonu i bilježi viđenja o budućnosti. Prema predaji napisao ju je sam Daniel; znanstvenici se ne slažu o tome kad je knjiga dobila konačan oblik. Njezine priče obuhvaćaju razdoblje od oko 605. do 535. pr. Kr., od prvih prognanika do vremena Kirova proglasa kojim je Židovima dopušten povratak.
Godine 605. pr. Kr. Nabukodonozor je odveo mladiće iz judejske kraljevske obitelji u Babilon. Hebrejski saris, često „eunuh”, ovdje vjerojatno znači visoke dužnosnike. Njihova je izobrazba obuhvaćala golemu babilonsku književnost, na stranom jeziku. Nova su im imena odavala čast babilonskim bogovima: Daniel (Bog je moj sudac) postao je Baltazar (Bel štiti njegov život). Kraljeva je hrana možda uključivala svinjetinu i bila prinesena kumirima.
52. dan
Daniel u lavljoj jami
Daniel 6
Pokrajinski dužnosnici podnosili su izvještaje trojici glavnih upravitelja, koji su morali čuvati kralja od pobune. Daniel, tada star oko osamdeset godina, trebao je biti postavljen nad cijelim carstvom. Perzijski kraljevski proglasi bili su poznati po tome što se nisu mogli mijenjati, kako pokazuje i Knjiga o Esteri. Daniel se molio okrenut prema Jeruzalemu iako je Hram ležao u ruševinama. Pečaćenje jame kraljevim pečatom i pečatima velikaša značilo je da je nitko ne može potajno otvoriti. Posljednji redak može se čitati i „Darije, to jest Kir Perzijanac”, jer „i” često ima to značenje u aramejskom, jeziku ovoga dijela Knjige proroka Daniela; mnogi misle da se oba imena odnose na istog čovjeka.
53. dan
Bog kao roditelj pun ljubavi
Hošea 11
O knjizi. Hošea je propovijedao u sjevernom kraljevstvu Izraelu od oko 760. pr. Kr. do neposredno prije nego što ga je Asirija razorila 722. pr. Kr. Počeo je pred kraj blagostanjem obilježene vladavine Jeroboama II.; u sljedeća tri desetljeća vladalo je šest kraljeva, od kojih su četvorica ubijena. Njegov brak s nevjernom ženom Gomerom slika je Izraelova štovanja kanaanskih bogova.
Pjesma prikazuje Boga kao roditelja koji uči malo dijete, Izraela, hodati, još od vremena izlaska iz Egipta. Prema zakonu nepokornom sinu mogla je prijetiti smrt. Adma i Sebojim bili su gradovi blizu Sodome i Gomore koji su razoreni zajedno s njima. U hebrejskom poimanju srce je središte mišljenja i volje, a ne samo osjećaja. Gospodin koji riče poput lava pojavljuje se i u Knjizi proroka Amosa.
54. dan
Neka pravda poteče
Amos 5
O knjizi. Amos, pastir iz Tekoe u Judi, a ne profesionalni prorok, otišao je na sjever da propovijeda u svetištu u Betelu oko 755. pr. Kr., za vladavine Jeroboama II. U vrijeme blagostanja bogati su postajali sve bogatiji, a siromasi su bili tlačeni, dok se štovanje Gospodina miješalo sa štovanjem mjesnih bogova.
Poglavlje počinje tužaljkom qinah, hebrejskom pjesmom za mrtve s ritmom 3+2, kao da je Izrael već mrtav. Betel, Gilgal i Beer Šeba bila su svetišta povezana s patrijarsima; redak o Gilgalu u hebrejskom je zvukovna igra riječi. Seljaci su gradili od blatne opeke, pa su kuće od klesanog kamena odavale bogataše. Susjedni narodi štovali su Vlašiće i Orion kao bogove. Sezonski potoci u sušnim krajevima imali su vode samo u kišnom razdoblju.
55. dan
Niniva sluša
Jona 3
O knjizi. Knjiga o Joni pripovijeda o proroku iz sjevernog kraljevstva Izraela koji je poslan da opomene Ninivu, veliki asirski grad. Autor nije poznat. Priča je smještena oko 755. pr. Kr., u vrijeme Jeroboama II., kad je asirska moć privremeno oslabila. Asirija je kasnije razorila Izrael 722. pr. Kr., a Babilon je razorio Ninivu 612. pr. Kr.
Niniva je bila jedan od ključnih gradova Asirskog Carstva. Napomena da je trebalo tri dana da se cijela obiđe možda označuje vrijeme koje je Joni bilo potrebno da raširi svoju poruku, a možda uključuje i okolna sela. Post i sjedenje u kostrijeti i pepelu bili su znakovi žalosti, a čini se da su i Asirci imali slične običaje. Uključivanje životinja u post pokazivalo je da je nastupila krajnja nevolja.
56. dan
Što Gospodin traži
Mihej 6
O knjizi. Mihej je prorokovao u Judi za kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije, otprilike od 735. do 686. pr. Kr., dok je Asirija razarala sjeverno kraljevstvo i prijetila Jeruzalemu. Osuđivao je pokvarenost i tlačenje siromaha i u Samariji i u Jeruzalemu, a govorio je i o budućoj obnovi.
Poglavlje je oblikovano kao sudski spor. Gore i brda pozivaju se kao svjedoci, kao što su bogovi bili svjedoci u drugim drevnim bliskoistočnim ugovorima. Šitim, istočno od Jordana, bio je posljednji Izraelov tabor prije prijelaza u Gilgal. Ključne hebrejske riječi su mishpat (pravda) i khesed (vjerna ljubav). Omri i Ahab utemeljili su sjevernu dinastiju (885.–841. pr. Kr.).
57. dan
Obnovite Dom
Hagaj 1
O knjizi. Knjiga proroka Hagaja sadrži četiri poruke izrečene u Jeruzalemu 520. pr. Kr., druge godine perzijskog kralja Darija I. One su među najpreciznije datiranim proroštvima u Starom zavjetu. Gotovo dvadeset godina nakon povratka prvih prognanika Hram je još ležao u ruševinama. Hagaj je potaknuo narod da ga obnovi; dovršen je 515. pr. Kr.
Zerubabel je bio namjesnik Jude kojega su postavili Perzijanci, a Jošua veliki svećenik. Suša i loše žetve oslabile su judejsko gospodarstvo. Kuće naroda obložene drvom bile su u suprotnosti s razrušenim Hramom. Mjesno drveće nije bilo dovoljno za gradnju. U hebrejskom „suša” (khoreb) odjekuje u riječi „ruševine” (khareb).
58. dan
Ljevačev oganj
Malahija 3
O knjizi. Malahija je propovijedao Židovima u perzijskoj pokrajini Judeji, vjerojatno u 5. stoljeću pr. Kr., nakon obnove Hrama. Svećenici su bili nemarni, bogoslužje mlako, a mnogi su osjećali da ih je Bog iznevjerio. Knjiga je sastavljena kao niz rasprava između Boga i naroda.
Na hebrejskom „moj glasnik” glasi malaki, isto kao Malahijino ime. Slike ognja i lužine potječu iz pročišćavanja kovina i pranja rublja; jaka lužina bila je lužnato sredstvo za čišćenje dobiveno od biljaka. Vračari su se bavili magijom ili gatanjem radi dobiti. „Knjiga spomenica” podsjeća na perzijski običaj bilježenja imena i događaja. Desetina je bila deseti dio uroda i stada, davan za levite i svećenike, a svake treće godine i za siromahe; u Malahijino doba donosila se u spremišta u Hramu.
59. dan
Mudraci s Istoka
Matej 2
O knjizi. Evanđelje po Mateju jedno je od četiriju evanđelja koja pripovijedaju o životu, naučavanju, smrti i uskrsnuću Isusa. Prema predaji napisao ga je Matej, zvan i Levi, jedan od dvanaestorice apostola; vjerojatno je nastalo između 65. i 80. po. Kr. Čini se da je pisano za židovske kršćane koji su promišljali kako se njihova vjera odnosi prema židovstvu.
Mudraci su promatrali zvijezde, pa su vjerojatno bili astrolozi, možda iz Babilonije, gdje je živjelo mnogo Židova. Herod Veliki vladao je Galilejom, Judejom i Samarijom (37.–4. pr. Kr.) kao vjerni saveznik Rima, poznat po gradnji i po ubijanju članova vlastite obitelji. Predaja broji tri mudraca prema trima darovima; tekst ne navodi broj. Nakon Herodove smrti njegovo je kraljevstvo podijeljeno među njegove sinove.
60. dan
Početak Govora na gori
Matej 5
Govor na gori prvi je od pet dugih odsječaka naučavanja u Evanđelju po Mateju. Izraz „bit će utješeni” u izvorniku ima trpni oblik, židovski način govora o Božjem djelovanju bez imenovanja Boga. Riječ „zemlja” ovdje može značiti i zemlju kao kraj, što podsjeća na zemlju obećanu Abrahamu. Sol se upotrebljavala za čuvanje hrane, za davanje okusa i pri sklapanju saveza. Raca je aramejska uvreda koja otprilike znači „praznoglavac”. Riječ za pakao, Gehenna, potječe od doline izvan Jeruzalema u kojoj su neki judejski kraljevi prinosili ljudske žrtve u ognju. Prisilni rad za rimske vojnike bio je ponižavajući dio okupacije.
61. dan
Prispodobe uz jezero
Matej 13
Ovo je treći veliki odsječak naučavanja u Evanđelju po Mateju. Isus naučava u prispodobama (grčki parabole, usporedba): kratkim pričama koje svakodnevni prizor stavljaju uz istinu o Božjem kraljevstvu. Prispodoba se obično vrti oko jedne središnje misli, pa ne mora svaka pojedinost imati skriveno značenje. Kukolj u pšenici vjerojatno je bio opojni ljulj, koji je gotovo jednak pšenici dok ne sazrije; sijanje ljulja u tuđu njivu bilo je kažnjivo djelo. Ljudi su zakopavali dragocjenosti u njive da ih sakriju od lopova i vojski. U Nazaretu je Isus poznat kao sin obrtnika, riječju koja označuje nekoga tko radi s drvom, kovinom ili kamenom.
62. dan
Početak radosne vijesti
Marko 1
O knjizi. Općenito se smatra da je Evanđelje po Marku najstarije evanđelje. Prema ranoj crkvenoj predaji Ivan Marko zapisao je sjećanja apostola Petra na molbu Crkve u Rimu nakon Petrove smrti. Vjerojatno je napisano krajem 60-ih godina po. Kr., kad su se kršćani suočavali s progonom, a razorenje Jeruzalema se približavalo.
Mesija (hebrejski mashiakh) i Krist (grčki christos) oba znače pomazanik; kraljevi, svećenici i proroci pomazivani su uljem. Ivan Krstitelj djeluje u pustinji blizu Jordana, sjeverno od Mrtvog mora, odjeven poput proroka Ilije, i jede skakavce, koje je Zakon dopuštao kao hranu. Galileja, kojom je vladao Herod Antipa, bila je velika otprilike 40 sa 25 milja (65 sa 40 km). Guba je obuhvaćala mnoge kožne bolesti i značila je isključenje iz zajednice.
63. dan
Pred Pilatom i na Golgoti
Marko 15
Rimska suđenja obično su počinjala u zoru. Židovsko Veliko vijeće nije moglo izvršiti smrtnu presudu, pa je Isusa dovelo Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju Judeje od 26. do 36. po. Kr., koji je inače boravio u Cezareji, ali je za Pashu dolazio u Jeruzalem. Bičevanje kožnatim remenjem s komadićima kovine ili kosti na krajevima prethodilo je razapinjanju i samo je moglo usmrtiti. Osuđenik je obično nosio poprečnu gredu; Šimun je bio iz Cirene u sjevernoj Africi. Golgota na aramejskom znači Lubanjsko mjesto (latinski calvaria, odatle Kalvarija) i nalazila se izvan gradskih zidina. Isusov poklik Eloi aramejski je, a zbog njegova zvuka neki su mislili da zove Iliju.
64. dan
Rođen u Betlehemu
Luka 2
O knjizi. Evanđelje po Luki, nastavljeno u Djelima apostolskim, želi pružiti pomno istražen i uredan prikaz Isusova života. Prema predaji autor mu je Luka, liječnik i povremeni Pavlov suputnik. Možda potječe iz oko 59.–63. po. Kr., za vrijeme Pavlova sužanjstva u Rimu, ili iz 70.–90. po. Kr., kada se oslanja na Marka. Počinje svečanim uvodom u grčko-rimskom stilu.
August je vladao Rimom od 27. pr. Kr. do 14. po. Kr.; popisom su se ljudi upisivali radi poreza. Isus je rođen oko 6.–4. pr. Kr., prije smrti Heroda Velikog. Betlehem je bio malo selo pet milja južno od Jeruzalema. Riječ koja se često prevodi „svratište” vjerojatnije znači gostinjsku sobu ili sklonište za putnike. Obiteljski prinos od dviju ptica bio je onaj koji je Zakon propisivao siromašnim obiteljima nakon poroda.
65. dan
Izgubljeno i nađeno
Luka 15
Carinici su bili prezreni kao rimski agenti poznati po pokvarenosti. Stotinu ovaca bilo je prosječno stado pastira skromnog imovinskog stanja. Deset srebrnjaka možda je bilo dio ženina miraza, a kuće su bile mračne, s podom od zemlje ili kamena. Kad bi sin prije vremena zatražio svoj dio baštine, bila je to teška uvreda, a gubitak obiteljske imovine među poganima u dalekoj zemlji bio je sramota. Svinje su po židovskom zakonu bile nečiste životinje. Dostojanstveni glava obitelji nije trčao. Najljepša haljina, prsten i ugojeno tele označuju sina kao uglednog člana kućanstva.
66. dan
Na putu u Emaus
Luka 24
Ulaz u grob vjerojatno je bio zatvoren velikim okruglim kamenom koji se kotrljao po žlijebu. Isus je uskrsnuo treći dan prema uobičajenom načinu brojenja, u kojem je petak prvi dan. Kleofa i njegov suputnik, možda njegova žena, inače nisu poznati; vjerojatno su se nakon Pashe vraćali kući. Rimljani su razapinjali ljude na prometnim javnim mjestima kao opomenu, pa se činilo nemogućim da neki hodočasnik za to nije čuo. Bliskoistočno gostoprimstvo zahtijevalo je da se strancu ponudi hrana i noćište. Zakon, Proroci i Psalmi nazivi su triju dijelova hebrejskog Pisma. Nakon toga učenici su se kao Židovi i dalje molili u Hramu.
67. dan
Riječ i Ivanovo svjedočanstvo
Ivan 1
O knjizi. Evanđelje po Ivanu, četvrto evanđelje, napisano je da bi čitatelji vjerovali u Isusa kao Mesiju i Sina Božjega. Prema predaji potječe od učenika kojega je Isus ljubio, poistovjećenog s Ivanom, sinom Zebedejevim, koji ga je napisao u poznim godinama, oko 90. po. Kr., vjerojatno u Efezu, kad su Isusovi sljedbenici ondje bili u sukobu s mjesnim sinagogama.
Grčka riječ logos (riječ) imala je bogato značenje: za grčke mislioce razum koji uređuje svemir, a za Židove Božju riječ, mudrost i stvaralačku moć. Glagol kojim se opisuje kako se Riječ nastanila među ljudima doslovno znači „razapela je šator”, što podsjeća na Prebivalište. Betsaida, „kuća ribolova”, ležala je na sjevernoj obali Galilejskog mora. Filip je grčko, a Natanael hebrejsko ime, što odražava mješavinu kultura u Galileji.
68. dan
Na Jakovljevu zdencu
Ivan 4
Židovi koji su putovali između Judeje i Galileje često su zaobilazili Samariju, idući preko Jerihona i Jordanske doline, zbog dugog i ogorčenog neprijateljstva između Židova i Samarijanaca. Sihar je ležao blizu Šekema, gdje je Jakov imao zemlju, a njegov je zdenac bio dubok više od 100 stopa (30 metara). Žene su obično zahvaćale vodu u svježije jutarnje ili večernje doba, a društveni običaj priječio je židovskom učitelju da razgovara sa Samarijankom. Živa voda značila je svježu, tekuću vodu, a Šekem nije imao rijeka. Samarijanci su se klanjali Bogu na gori Garizim, koja se uzdiže iznad Šekema. Poglavlje završava u Kani, gdje Isus iz daljine ozdravlja sina kraljevskog službenika, što je njegovo drugo znamenje u Galileji.
69. dan
Lazar iz Betanije
Ivan 11
Lazar je kraći oblik hebrejskog imena Eleazar, „Bog pomaže”, tada vrlo čestog imena. Betanija je bila malo selo odmah istočno od Jeruzalema, s druge strane Maslinske gore. Mrtvi su se pokapali na dan smrti, a rodbina i susjedi okupljali su se na sedam dana žalovanja s glasnim plačem. Grobovi su bili isklesani u stjenovitim obroncima, s kamenim klupama unutra i kamenom koji se kotrljao na ulazu. Vijeće se bojalo da će mesijanski pokret navući rimsku silu na Hram i narod. Kajfa je bio veliki svećenik od 18. do 36. po. Kr. Efrajim je bio selo dvanaestak milja sjeverno od Jeruzalema.
70. dan
Prazni grob
Ivan 20
Marija Magdalena došla je dovršiti pokop. Mnogi judejski grobovi zatvarali su se kamenom koji se kotrljao, a pljačkanje grobova nije bilo neobično, pa ona najprije pretpostavlja da je tijelo odneseno. Platneni povoji omatali su tijelo, a zaseban rubac bio je svezan oko glave; oboje je nađeno ostavljeno na pogrebnoj klupi. Drugi se učenik tradicionalno poistovjećuje s Ivanom. Isus pozdravlja učenike uobičajenom židovskom željom za mirom (shalom). Susret s Tomom zbiva se sljedeće nedjelje; drevno brojenje uključivalo je i početni dan, pa se dobiva osam dana. Mnogi znanstvenici smatraju da je kraj ovog poglavlja bio izvorni završetak evanđelja, a sljedeće poglavlje dodatak.
71. dan
Pedesetnica u Jeruzalemu
Djela apostolska 2
O knjizi. Djela apostolska nastavljaju Evanđelje po Luki i pripovijedaju kako se poruka o Isusu širila od Jeruzalema po rimskom svijetu, s Petrom, a zatim Pavlom u središtu. Prema predaji napisao ih je Luka, liječnik i Pavlov suputnik. Njihova priča završava početkom 60-ih godina po. Kr.; napisana su tada ili, kako mnogi misle, kasnije, do sredine 80-ih.
Pedesetnica, blagdan žetve, bila je jedan od triju godišnjih hodočasničkih blagdana, pa su Jeruzalem ispunjali Židovi iz mnogih zemalja. Popis naroda ide od Partije i Elama u današnjem Iranu, preko Mezopotamije i rimskih pokrajina Male Azije (danas Turska), do Egipta, Libije, Rima, Krete i Arabije. Petrov govor prvi je od tridesetak govora u Djelima. Grčka riječ koinonia znači blisko, zajedničko življenje.
72. dan
Savao na putu u Damask
Djela apostolska 9
Luka ovu priču pripovijeda tri puta u Djelima, a Pavao je spominje u svojim poslanicama. Sinagoga (grčki synagoge, mjesto okupljanja) bila je mjesno židovsko okupljalište za čitanje Zakona i Proroka, molitvu i pouku, običaj koji se razvio nakon sužanjstva. Damask, glavni grad Sirije, bio je najbliži veliki grad izvan zemlje Izraela, četiri do šest dana hoda od Jeruzalema. Isusove sljedbenike nazivali su ljudima Puta. Pavlov bijeg u košari spuštenoj niz gradski zid opisan je i u Drugoj poslanici Korinćanima. Tarz, njegov rodni grad, bio je glavni grad Cilicije. Štavljenje koža u židovskim je očima bilo nečisto zanimanje.
73. dan
Pavao u Solunu i Ateni
Djela apostolska 17
Amfipol i Apolonija ležali su na Egnacijskoj cesti, rimskoj cesti preko Makedonije. U Solunu su Pavlovi protivnici optužili vjernike za izdaju protiv cara, a njegov domaćin Jason morao je položiti jamčevinu. Bereja je bila oko 50 milja (80 km) dalje na zapad. Epikurejci, sljedbenici Epikura (341.–270. pr. Kr.), tražili su miran život bez straha od bogova; stoici, čiju je školu utemeljio Zenon (335.–263. pr. Kr.), smatrali su da svemirom vlada božanski Razum. Pavao polazi od žrtvenika s natpisom nepoznatom bogu i navodi grčke pjesnike, među njima stoika Arata iz Cilicije. Uskrsnuće je grčkim ušima zvučalo ludo. Dionizije je bio član Areopaga, najvišeg gradskog vijeća.
74. dan
Oluja i brodolom
Djela apostolska 27
Ovo je jedan od najpodrobnijih drevnih izvještaja o putovanju morem, pripovijedan u prvom licu množine, prema predaji od Luke kao jednoga od putnika. Pavao plovi pod nadzorom satnika Julija, a u Miri se ukrcavaju na egipatski brod sa žitom koji plovi u Italiju. Kasna jesen bila je opasno doba za plovidbu. Dobra pristaništa, na južnoj obali Krete, bila su loša luka za zimovanje, pa se posada uputila prema Feniksu. Žestok sjeveroistočnjak gonio ih je pokraj otočića Kaude; povezali su trup užadi da ne bi popustio. Broj od 276 osoba na brodu odgovara onome što je poznato o brodovima za žito.
75. dan
Pismo u Rim
Rimljanima 1
O knjizi. Poslanica Rimljanima Pavlovo je pismo kršćanima u Rimu, Crkvi koju nije osnovao niti ju je još posjetio. Vjerojatno ju je napisao u Korintu oko 57. po. Kr., pri kraju svojega trećeg misijskog putovanja, dok se spremao odnijeti dar u Jeruzalem, a zatim posjetiti Rim na putu u Španjolsku. Crkvu su činili vjernici iz židovstva i iz poganstva.
Godine 49. po. Kr. car Klaudije protjerao je Židove iz Rima, a s njima i židovske kršćane, pa su vodstvo preuzeli vjernici iz poganstva; kad su se Židovi vratili, uslijedile su napetosti. Uvod slijedi uobičajeni obrazac drevnih pisama: pošiljatelj, primatelji, zahvala, tema. Grci su strance nazivali barbarima, rugajući se njihovu govoru kao „bar bar”. Popis grijeha slijedi katalog poroka, čest grčki književni oblik.
76. dan
Mnogo udova, jedno tijelo
Rimljanima 12
Ovdje poslanica s pouke prelazi na praktične upute, od kojih su neke oblikovane napetostima u rimskoj Crkvi. Židovi su povijest obično dijelili na dva vijeka, ovaj vijek i vijek koji dolazi, a Pavlova riječ za ovaj svijet doslovno znači „ovaj vijek”. Slika zajednice kao jednog tijela s mnogo dijelova bila je poznata u drevnom svijetu; upotrebljavali su je i rimski povjesničar Livije i stoički učitelj Epiktet. Grčka riječ analogia (razmjer) potječe iz matematike i logike. Nekoliko uputa usko odjekuje Isusovim izrekama, osobito o blagoslivljanju progonitelja. Poziv na slogu doslovno glasi „mislite isto”.
77. dan
Put ljubavi
1 Korinćanima 13
O knjizi. Prva poslanica Korinćanima Pavlov je odgovor na pitanja i probleme o kojima je dobio vijesti iz Crkve koju je osnovao u Korintu, gdje je prvi put boravio osamnaest mjeseci oko 50.–52. po. Kr. Napisao ju je iz Efeza na trećem misijskom putovanju, oko 53.–56. po. Kr. Korint je bio živahna, kozmopolitska rimska kolonija na uskoj prevlaci koja spaja kopnenu Grčku s Peloponezom.
Ovo poglavlje prekida Pavlovo izlaganje o duhovnim darovima, koje se nastavlja u sljedećem poglavlju. Govor u jezicima bio je dar koji su Korinćani najviše cijenili. Rukopisi se razlikuju u retku o predanju tijela: neki govore o predanju tijela da se sažeže, drugi o predanju da bi se čovjek hvalio; u grčkom se ta dva čitanja razlikuju jednim slovom. Zrcala su obično bila od uglačane bronce i davala su tek mutnu sliku.
78. dan
Pitanje uskrsnuća
1 Korinćanima 15
Neki su u Korintu sumnjali u buduće uskrsnuće. U grčko-rimskom svijetu mnogi su vjerovali u besmrtnost duše, ali tjelesno uskrsnuće bilo je židovska zamisao koja se činila čudnom. Pavao prenosi sažetak onoga što je primio, nabrajajući one koji su vidjeli uskrsloga Isusa, među njima više od 500 odjednom, što nije poznato ni iz jednog drugog izvora, i Jakova, poznatog kao brat Gospodnji, kasnije jednog od vođa jeruzalemske Crkve. Pobjedonosni kraljevi prikazivani su s nogama na poraženim neprijateljima. Gledanje osuđenika suočenih s divljim zvijerima bila je omiljena zabava, a Pavao navodi izreku o lošem društvu grčkog pjesnika Menandra.
79. dan
Nema druge poruke
Galaćanima 1
O knjizi. Poslanica Galaćanima Pavlovo je pismo crkvama u rimskoj pokrajini Galaciji u Maloj Aziji (danas Turska), vjerojatno onima koje su on i Barnaba osnovali na njegovu prvom misijskom putovanju. Vjerojatno je napisana 48. ili 49. po. Kr., neposredno prije Jeruzalemskog sabora, nakon što su drugi učitelji navaljivali na vjernike iz poganstva da se obrežu i drže židovski zakon.
Drevna su pisma počinjala pozdravom i često zahvalom; Pavao preskače zahvalu i prelazi ravno na prijekor. Njegov pozdrav spaja grčko charis (milost), koje zvuči slično uobičajenom chairein (pozdrav), s hebrejskim shalom (mir). Anathema prevodi hebrejsko kherem, nešto predano uništenju. Pavlov boravak u Arabiji poznat je samo iz ove poslanice. Njegov petnaestodnevni posjet Petru vjerojatno je onaj iz Djela apostolskih 9.
80. dan
Kućanstva i bojna oprema
Efežanima 6
O knjizi. Poslanica Efežanima pismo je koje je Pavao napisao iz sužanjstva, vjerojatno u Rimu ili Efezu, možda za nekoliko mladih crkava u rimskoj pokrajini Aziji, čija je prijestolnica Efez bio jedan od najvećih gradova Carstva. Tradicionalno se datira u 60.–62. po. Kr., ali može biti i ranija, oko 53.–56. po. Kr. Naglašava jedinstvo vjernika iz židovstva i iz poganstva.
Upute za kućanstva, upućene redom djeci i roditeljima te robovima i gospodarima, bile su poznat oblik u grčkim moralnim spisima. Ropstvo je bilo dio svakodnevice u rimskom svijetu, a Pavao se obraća objema stranama. Slika bojne opreme oslanja se na opremu rimskog vojnika, uglavnom obrambenu; strijele su se ponekad umakale u smolu i palile. Grčka riječ za braću obuhvaćala je i muškarce i žene.
81. dan
Poniznost i dva glasnika
Filipljanima 2
O knjizi. Poslanica Filipljanima toplo je pismo koje je Pavao napisao iz sužanjstva Crkvi u Filipima, rimskoj koloniji u Makedoniji na Egnacijskoj cesti, koju je osnovao oko 50. po. Kr. U njoj zahvaljuje Crkvi za dar koji je donio Epafrodit. Tradicionalno se datira u 60.–62. po. Kr., ali može biti i ranija, oko 53.–56. po. Kr.
Mnogi u središnjem odlomku vide ranokršćanski hvalospjev. Njegov grčki tekst doslovno kaže da je „sam sebe ispraznio”. Razapinjanje je bilo okrutna i ponižavajuća rimska kazna za zločince. I Židovi i pogani izlijevali su vino kao žrtvu na žrtvenik, a Pavao tom slikom opisuje svoju moguću smrt dok čeka ishod suđenja. Epafrodit je zamalo umro od bolesti i vjerojatno je ovo pismo odnio kući.
82. dan
Vjera za koju se pročulo
1 Solunjanima 1
O knjizi. Prva poslanica Solunjanima pismo je Pavla, sa Silom i Timotejem, mladoj Crkvi u Solunu, vodećem makedonskom gradu kojemu je Rim bio sklon: nije plaćao rimski porez, kovao je vlastiti novac i unutar njegovih zidina nije bilo rimske posade. Pavao ju je napisao iz Korinta oko 50. po. Kr., nakon što mu je Timotej donio dobre vijesti.
Drevna su pisma počinjala imenom pošiljatelja, primateljima i pozdravom, kao i ovo. Pavao, Sila i Timotej osnovali su ovu Crkvu, ali su nakon kratkog boravka bili prisiljeni otići. Većina obraćenika bili su pogani koji su se odrekli kumira; u svijetu mnogih bogova napuštanje bogova predaka bilo je neobično i donosilo je patnju. Makedonija i Ahaja bile su rimske pokrajine sjeverne i južne Grčke.
83. dan
Pavlove posljednje riječi
2 Timoteju 4
O knjizi. Druga poslanica Timoteju Pavlovo je oproštajno pismo Timoteju, njegovu suradniku i izaslaniku, koji je tada vjerojatno bio u Efezu. Vjerojatno je napisana iz sužanjstva u Rimu, za vrijeme drugog zatočeništva, najvjerojatnije oko 64. po. Kr., nedugo prije Pavlove smrti, koju je očekivao uskoro.
Pavao svoju skoru smrt prikazuje kao izlivenu žrtvu ljevanicu. Tit je otišao u Dalmaciju, na istočnoj obali Jadrana. Pavao traži kabanicu, knjige i spise koje je ostavio u luci Troadi. Natpis pronađen u Korintu spominje nekog Erasta, gradskog rizničara, vjerojatno istog čovjeka. Plovidba je prestajala od studenoga do ožujka, pa je Timotej morao doći prije zime.
84. dan
Pismo za Onezima
Filemonu 1
O knjizi. Poslanicu Filemonu, najkraće i najosobnije Pavlovo pismo, Pavao je napisao iz sužanjstva Filemonu, kršćanskom predvodniku u Kolosima, gradiću u rimskoj pokrajini Aziji oko 120 milja (193 km) istočno od Efeza. Odnosi se na Onezima, po svemu sudeći Filemonova odbjeglog roba. Tradicionalno se datira u 60.–62. po. Kr., iz Rima, a možda je ranija, iz 53.–56. po. Kr., iz Efeza.
Rimsko pravo zahtijevalo je da se uhvaćeni odbjegli robovi vrate, a gospodari su ih mogli bičevati, žigosati, pa čak i pogubiti. Crkva se okupljala u Filemonovoj kući; Apija je vjerojatno bila njegova žena, a Arhip vjerojatno njegov sin. Onezim znači „koristan”, a Pavao se poigrava tim imenom. Pavao je svoja pisma obično diktirao, ali je ovo jamstvo napisao vlastitom rukom. Ova poslanica i Poslanica Kološanima vjerojatno su dostavljene zajedno.
85. dan
Galerija vjere
Hebrejima 11
O knjizi. Poslanica Hebrejima propovijed je u obliku pisma čiji autor nije poznat. Najvjerojatnije je napisana početkom 60-ih godina po. Kr., premda je moguć i datum nakon 70. po. Kr., vjerojatno kućnim crkvama u Rimu koje su se suočavale s progonom. Grčko-rimsko društvo nije imalo povjerenja ni u Židove ni u kršćane i nazivalo ih je ateistima jer su odbacivali bogove.
Poglavlje je dug popis likova iz Izraelove povijesti, od Abela do proroka, od kojih se svaki uvodi istim izrazom, „vjerom”, nakon čega slijede neko djelo i njegov ishod. Jedna pojedinost o Jakovljevu štapu potječe iz grčkog prijevoda Staroga zavjeta. Novo kraljevstvo u Egiptu (oko 1550.–1069. pr. Kr.) bilo je doba velikog bogatstva. Mučenja možda podsjećaju na židovske mučenike iz 170-ih i 160-ih godina pr. Kr.
86. dan
Kušnje i mudrost
Jakovljeva 1
O knjizi. Jakovljeva poslanica praktična je pouka o tome kako živjeti, usmjerenija na ponašanje od bilo koje druge novozavjetne knjige. Prema predaji napisao ju je Jakov, brat Gospodnji i predvodnik jeruzalemske Crkve. Neki je datiraju oko 46. po. Kr., vjerojatno iz Jeruzalema, upućenu židovskim vjernicima raspršenima po svijetu nakon početka progona.
Jakov (grčki Iakobos) nosi ime patrijarha Jakova. Raspršeni (grčki diaspora) bili su Židovi koji su živjeli izvan zemlje još od asirskog i babilonskog sužanjstva. Pozdrav chairein bio je uobičajen u grčkim pismima, a Jakov ga povezuje s radošću (chara). Njegova riječ za „dvoumnog” čovjeka možda je njegova vlastita kovanica. Većina ljudi nije znala čitati i Pismo je slušala kad se čitalo naglas. Siročad i udovice nisu imali nikoga tko bi ih uzdržavao.
87. dan
Raspršenim izgnanicima
1 Petrova 1
O knjizi. Prva Petrova poslanica pismo je apostola Petra vjernicima u pet rimskih pokrajina sjeverne Male Azije, današnje Turske. Datira se početkom 60-ih godina po. Kr., pri kraju Petrova života. Njezini su se čitatelji suočavali s neprijateljstvom, jer su mnogi susjedi kršćane smatrali čudnima, tajanstvenima i nelojalnima rimskom društvu.
Pont, Galacija, Kapadocija, Azija i Bitinija bile su rimske pokrajine, možda navedene redom kojim bi ih obišao glasnik. Nazivanje čitatelja „putnicima Raseljeništva” služi se slikom ljudi koji žive daleko od doma. Priprema uma za djelovanje doslovno znači „opasati bokove”: zadjenuti dugu haljinu za pojas da bi se moglo raditi ili trčati. Otkupnina je bila cijena plaćena za oslobođenje zarobljenika ili roba.
88. dan
Ljubav i pravi nauk
1 Ivanova 4
O knjizi. Prva Ivanova poslanica pismo je, prema predaji vjerojatno apostola Ivana, crkvama u rimskoj pokrajini Aziji (danas zapadna Turska), napisano oko 85.–90. po. Kr. Jedna se skupina nedavno odvojila od zajednice i širila nauke o Isusu koje poslanica odbacuje.
Učitelji koji su otišli tvrdili su da govore kao proroci. Neki su učili da je Isus samo prividno imao ljudsko tijelo, što se kasnije nazvalo doketizmom, od grčke riječi za „činiti se”. Drugi učitelj toga vremena, Kerint, tvrdio je da je božanski Krist sišao na čovjeka Isusa pri njegovu krštenju i napustio ga prije njegove smrti. Grčka riječ prevedena „savršen” znači zreo ili potpun, a ne bez mane.
89. dan
Ivanovo viđenje na Patmosu
Otkrivenje 1
O knjizi. Otkrivenje je knjiga viđenja koju je napisao Ivan, prema predaji apostol, dok je bio prognan na otok Patmos. Najvjerojatnije je napisana 90-ih godina po. Kr., možda 60-ih, za sedam crkava u rimskoj pokrajini Aziji (danas zapadna Turska), gdje je odbijanje iskazivanja časti caru moglo donijeti okrutan progon.
Grčko apokalupsis znači otkrivanje i označuje vrstu spisa koji govori kroz simbole, brojeve i slike riječima. Knjiga počinje na tri načina: predgovorom, pozdravom u stilu grčkog pisma i povijesnim okvirom. Na Patmosu je postojala rimska utvrda u kojoj su držani zatvorenici i prognanici. Alfa i Omega prvo su i posljednje slovo grčkog alfabeta. Sedam svijećnjaka podsjeća na menoru.
90. dan
Novi Jeruzalem
Otkrivenje 21
Posljednje viđenje Otkrivenja oslanja se na starije slike: nova nebesa i novu zemlju iz Izaije, izmjereni grad iz Ezekiela i dvanaest dragulja poput onih na naprsniku velikog svećenika. U drevnoj simbolici more je predstavljalo kaos i ponekad se prikazivalo kao čudovište. Grad zaručnica u suprotnosti je s Babilonom, koji se često tumači kao Rim, a ranije je prikazan kao bludnica. Grad je kocka, svaka mu je stranica 12.000 stadija (oko 1400 milja), a zid mu je 144 lakta (oko 216 stopa). Ti višekratnici broja dvanaest podsjećaju na dvanaest plemena i dvanaest apostola. Drevna gradska vrata zatvarala su se noću zbog neprijatelja; ova se nikad ne zatvaraju.

U aplikaciji plan pamti gdje je čitanje stalo, označava pročitane dane i svaki dan podsjeća na čitanje. Šarićeva Biblija.

Prilagođeno prema Tyndale Open Study Notes: bilješke odabrane i skraćene (samo povijest i kontekst), a na jezicima osim engleskog strojno prevedene. Izvorno djelo izdavača Tyndale House Publishers besplatno je dostupno na tyndaleopenresources.com.

Proučavanje

Planovi čitanja

Čitanje s komentarom

U početku

Zmija i vrt

Potop

Babilonska kula

Abram odlazi u Kanaan

Savez s Abramom

Abraham i Izak na Moriji

Jakovljev san u Betelu

Josip prodan u Egipat

Pokop Jakova i Josipa

Ropstvo u Egiptu

Gorući grm

Prva Pasha

Prijelaz preko mora

Deset zapovijedi

Zlatno tele

Dan pomirenja

Dvanaest uhoda u Kanaanu

Shema

Pad Jerihona

Gideonov poziv

Ruta ostaje s Noemi

Gospodin zove Samuela

David i Golijat

David osvaja Jeruzalem

Božje obećanje Davidu

Salomon posvećuje Hram

Podjela kraljevstva

Ilija na gori Karmelu

Naaman ozdravlja

Pad Samarije

Jeruzalem pada pod Babilon

Kirov proglas

Nehemijin noćni obilazak

Esterin opasni izbor

Job i njegovi gubici

Gospodin odgovara iz oluje

Dva puta života

Gospodin kao pastir

Molitva za čisto srce

Na rijekama babilonskim

Očeva prva pouka

Sve ima svoje vrijeme

Izaijino viđenje u Hramu

Utjeha prognanicima

Sluga patnik

Jeremijin poziv

Pismo prognanicima

Jeruzalem, osamljeni grad

Dolina suhih kostiju

Daniel na babilonskom dvoru

Daniel u lavljoj jami

Bog kao roditelj pun ljubavi

Neka pravda poteče

Niniva sluša

Što Gospodin traži

Obnovite Dom

Ljevačev oganj

Mudraci s Istoka

Početak Govora na gori

Prispodobe uz jezero

Početak radosne vijesti

Pred Pilatom i na Golgoti

Rođen u Betlehemu

Izgubljeno i nađeno

Na putu u Emaus

Riječ i Ivanovo svjedočanstvo

Na Jakovljevu zdencu

Lazar iz Betanije

Prazni grob

Pedesetnica u Jeruzalemu

Savao na putu u Damask

Pavao u Solunu i Ateni

Oluja i brodolom

Pismo u Rim

Mnogo udova, jedno tijelo

Put ljubavi

Pitanje uskrsnuća

Nema druge poruke