Mazzaroth

Među pitanjima postavljenima Jobu nalazi se riječ koje nema nigdje drugdje u Bibliji: većina suvremenih prijevoda pita može li Job izvesti zviježđa u njihovo vrijeme (Job 38:32). Hebrejski je mazzaroth, a KJV ju je jednostavno zadržala: “Canst thou bring forth Mazzaroth in his season?” Šarić ondje piše „u pravo vrijeme izvesti Danicu”. Nitko sa sigurnošću ne zna što je značila. Prema jednom mišljenju, znači zviježđa općenito, kako prevodi većina suvremenih prijevoda; prema drugome, dvanaest znakova zodijaka; drugi je pak smatraju jednim zviježđem – Medvjedom, Hijadama ili Sjevernom krunom.

Riječ se često povezuje s mazzalot, „zviježđima” kojima se palio tamjan kod Jeruzalema sve dok kralj Jošija nije uklonio njihove svećenike (2 Kraljevima 23:5). U kasnijem hebrejskom mazzal je počeo značiti znak zodijaka, a i sreću – odatle pozdrav mazal tov. Sam zodijak, dvanaest zviježđa uz godišnju putanju Sunca, razradili su babilonski astronomi, u punom obliku otprilike do 5. st. pr. Kr. Izaija se ruga babilonskim zvjezdoznancima „koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći” (Izaija 47:13). Stoljećima poslije sinagoge poput Hammat Tiberiasa (4. st. po. Kr.) i Bet Alfe (6. st.) imale su zodijačke krugove u podnim mozaicima.