Sunce i Mjesec u kalendaru

Izrael je brojio mjesece prema Mjesecu. Mjesec je počinjao mlađakom, kad bi se u sumrak ugledao prvi tanki srp, i trajao je 29 ili 30 dana; hebrejska riječ chodesh znači i „mlađak” i „mjesec”. Veliki blagdani padali su o uštapu, usred mjeseca: Pasha četrnaestoga dana prvoga mjeseca, a Blagdan beskvasnih kruhova petnaestoga (Levitski zakonik 23:5–6). Psalam poziva: „Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu!” (Psalam 81:4).

Dvanaest mjesečevih mjeseci ima samo oko 354 dana, nekih 11 dana manje od sunčeve godine, pa je s vremena na vrijeme trebalo dodati jedan mjesec – u kasnijoj židovskoj praksi drugi adar, sedam puta u devetnaest godina. Papirusi s Elefantine u Egiptu upućuju na to da su se ondašnji Židovi služili takvim ciklusom u 5. st. pr. Kr. Najstarija imena mjeseci, poput abiba, mjeseca zrelog klasja (Izlazak 13:4), slijede ratarsku godinu; nakon progonstva ušla su babilonska imena, poput nisana. Prema kasnijoj predaji u Mišni, vatreni signali s Maslinske gore najavljivali su novi srp.