Septuaginta

Septuaginta je najstariji poznati prijevod Hebrejske Biblije, načinjen na grčki za Židove u Egiptu i drugim zemljama koji više nisu razumjeli hebrejski. Njezino ime, latinski „sedamdeset”, pisano LXX, potječe iz priče u Aristejevu pismu, napisanom oko 150.–100. pr. Kr.: egipatski kralj Ptolemej II. htio je imati Zakon u svojoj knjižnici u Aleksandriji, i 72 starješine, po šest iz svakog plemena, prevela su ga za 72 dana. Povjesničari to smatraju legendom; pet Mojsijevih knjiga vjerojatno je prevedeno u 3. st. pr. Kr., a ostale su knjige poslije prevodili mnogi prevoditelji.

Ponegdje grčki tekst slijedi hebrejski predložak drukčiji od masoretskog teksta: njegov je Jeremija otprilike za osminu kraći, s poglavljima drugim redom, a svici Jeremije s Mrtvoga mora pokazuju oba oblika. Prema jednom mišljenju, takve razlike potječu od prevoditelja, prema drugome od drukčijega hebrejskog izvornika. Septuaginta sadrži i knjige kojih nema u Hebrejskoj Bibliji, a koje se danas nalaze u pravoslavnim i katoličkim Biblijama. Bila je Stari zavjet rane Crkve grčkoga jezika, i većina novozavjetnih navoda slijedi nju: Poslanica Hebrejima navodi Psalam 40 riječima „nego si mi tijelo pripravio”, gdje hebrejski tekst glasi „nego si mi uši otvorio”.