Slijepac vodi slijepca

Farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema pitali su Isusa zašto njegovi učenici prestupaju „predaju starih” time što ne peru ruke prije jela (Matej 15:1–2). Farizeji su bili pokret koji je takve predaje strogo držao. Kad su učenici poslije rekli Isusu da su se farizeji sablaznili, odgovorio je: „Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti” (Matej 15:14); Luka tu izreku donosi kao pitanje (Luka 6:39). Sljepoća je na drevnom Bliskom istoku bila česta – od infekcija, pustinjskog bliještanja, ozljeda i starosti – a Zakon je zabranjivao stavljati zapreku pred slijepca (Levitski zakonik 19:14). Jame su bile stvarna opasnost: posvuda su u stijeni bile isklesane cisterne za kišnicu, a vlasnik nepokrivene jame morao je platiti životinju koja bi u nju upala (Izlazak 21:33–34).

Danas „slijepac vodi slijepca” opisuje ljude koji ne znaju ništa više od onih koje vode – kad jedan novi zaposlenik obučava drugoga ili kad savjet daje netko tko to nikad nije radio. Kaže se sa smiješkom ili kao prigovor.