Zvijezde bez broja

Prije električne rasvjete noćno nebo nad biblijskim zemljama bilo je doista tamno. U vedroj noći bez Mjeseca golim se okom vidi nekoliko tisuća zvijezda, a nebom se proteže blijeda traka Mliječnoga puta. Abrahamu je rečeno: „zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti” (Postanak 15:5), i zvijezde i pijesak postali su izreka za broj koji se ne da izbrojiti (Postanak 22:17). Grčki astronomi ipak su pokušali: Ptolemejev katalog zvijezda, oko 150. po. Kr., navodi 1.022 zvijezde, razvrstane u šest razreda sjaja. Pavao primjećuje da se „zvijezda od zvijezde razlikuje u sjaju” (1 Korinćanima 15:41).

Grci su planete zvali „lutalicama”, jer se kreću među nepomičnim zvijezdama, a Juda se služi istom riječju: „zvijezde lutalice” (Judina 1:13). Pastiri su „čuvali noćnu stražu kod svojih stada” (Luka 2:8), a putnici i mornari nalazili su put po zvijezdama. Na Pavlovu putu u Rim „više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde” (Djela apostolska 27:20), pa posada nije znala gdje je. Lađa koja ga je poslije nosila dalje „imala za znak Dioskure” (Djela apostolska 28:11): Kastora i Poluksa, Blizance iz istoimenoga zviježđa, koje su mornari smatrali svojim zaštitnicima.