Izop

Biljka koju Biblija zove izopom nije vrtna trava koja danas nosi to ime i koja divlje raste samo u južnoj Europi. Mnogi botaničari misle da je to bio sirijski mažuran, zvan i sirijski origano, mala mirisna biljka iz porodice usnača koja raste u pukotinama stijena i u starim zidovima — kao u Salomonovu nabrajanju bilja „od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu” (1 Kraljevima 5:13). Njegovo osušeno lišće i danas je glavna trava u mješavini začina za’atar.

Kita njegovih dlakavih, lisnatih stabljika dobro drži tekućinu, pa je služila za škropljenje. Na prvu Pashu kitom izopa namazala se krv na dovratnike, a u Zakonu se izopom škropila voda u obredima čišćenja. U Ivanu 19:29 spužva s octom primiče se Isusovim ustima na „izopovoj trski”; Matej i Marko kažu „na trsku”. Stabljika mažurana čini se prekratkom za to, pa se prema jednom mišljenju misli na višu biljku, primjerice sirak; prema drugom, kita izopa bila je privezana za trsku.