Svirala i frula

Chalil (ili halil), obično prevođen kao „frula”, bio je svirala poput grčkog aulosa: cijev od trske u koju se puhalo kroz dvostruki jezičac, poput ranog oboa. Ime dolazi od riječi koja znači „probušiti” – šuplja cijev. Zvuk mu je bio oštar i prodoran, a slike na grčkim vazama prikazuju svirače aulosa koji pušu u dvije svirale odjednom. Druga riječ, ugav, također neka vrsta svirale ili frule, javlja se uz Jubala (Postanak 4:21) i u Psalmu 150.

Svirala je pratila i radost i tugu. Svirala je na gozbama (Izaija 5:12) i pred skupinom proroka, a kad je Salomon postao kraljem, „sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale” (1 Kraljevima 1:40). Bila je i zvuk žalosti: Jeremija tuguje za Moabom „poput frule”, a u kući glavara sinagoge Isus je zatekao „svirače i bučno mnoštvo” (Matej 9:23). Mišna, kasnija židovska knjiga zakona, kaže da i najsiromašniji čovjek za sprovod svoje žene treba unajmiti barem dva svirača i jednu naricaljku. U Isusovoj izreci djeca na trgu dovikuju: „Zasvirasmo vam i ne zaigraste” (Matej 11:17).