Cimbali

Cimbali su bili dvije okrugle, blago udubljene brončane ploče koje su se udarale jedna o drugu. Hebrejska imena dolaze od korijena koji znači „zvoniti” ili „zvečati” i uvijek su u dvojini – par cimbala na kojem svira jedan čovjek. Cimbali su bili poznati po cijelom starom svijetu, a arheolozi su male brončane cimbale pronašli na nekoliko nalazišta u toj zemlji. U Bibliji se prvi put javljaju kad se Kovčeg unosio u Jeruzalem, s harfama, bubnjevima i sistrima, kovinskim zvečkama s labavim kolutima poput egipatskih (2 Samuelova 6:5).

U Hramu su cimbali bili jedino udaraljkaško glazbalo. Predvodnici levitskih pjevača, Heman, Asaf i Etan, udarali su u brončane cimbale (1 Ljetopisa 15:19), vjerojatno dajući znak za početak pjevanja i označujući dijelove psalma. Kad su se postavljali temelji drugog Hrama, Asafovi sinovi stajali su spremni s cimbalima (Ezra 3:10). Psalam 150 navodi dvije vrste, „zvučne” i „gromke” cimbale, možda različite po veličini ili kovini. Pavlov „cimbal što zveči” (1 Korinćanima 13:1) jest grčki kymbalon.