Bludnost

Sedma zapovijed (po luteranskom i katoličkom brojenju šesta) kaže: „Ne učini preljuba!” (Izlazak 20:14), a Isus ju je prenio u srce: „Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu” (Matej 5:28). Pavao je napisao: „Bježite od bludnosti!” (1 Korinćanima 6:18), i Josip je upravo to učinio: kad ga je žena njegova gospodara pokušala privući k sebi, ostavio je svoj ogrtač u njezinoj ruci i pobjegao van (Postanak 39:12). Priča o kralju Davidu ispripovijedana je otvoreno u 2 Samuelovoj 11. U doba kad kraljevi izlaze u rat, „David osta u Jeruzalemu”; s krova palače ugledao je Bat-Šebu, poslao po nju, a zatim dao njezina muža Uriju postaviti onamo gdje će poginuti u boju. Kasniji su propovjednici priču počinjali tom dokonom večeri.

Evagrije je tu misao nazvao porneia, riječju kojom se Pavao služi za bludnost; latinski su popisi govorili luxuria, a slavenska predaja blud. Kasniji su popisi nasuprot njoj stavljali čistoću, a u Prudencijevoj Psihomahiji Čistoća pobjeđuje Bludnost u drugoj bitci spjeva. Dante je bludnike smjestio na sedmu i posljednju terasu Čistilišta, gdje hodaju kroz oganj pjevajući i izvikujući primjere čistoće.