Neumjerenost u jelu i piću

Biblija voli gozbe i vino; Isusovi su kritičari o njemu čak govorili: „Gle, izjelice i vinopije” (Matej 11:19). Ono na što upozorava jest život kojim vlada prohtjev. „Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa”, kažu Mudre izreke 23:20, a Pavao piše o ljudima kojima je „bog trbuh” (Filipljanima 3:19). Dvije su se priče čitale kao upozorenja. Ezav je gladan stigao s polja i prodao svoje prvorodstvo za kruh i čorbu od sočivice (Postanak 25:29–34); Poslanica Hebrejima naziva ga onim „koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo” (Hebrejima 12:16). U pustinji je narod žudio za mesom, a mjesto gdje su pokopali svoje mrtve prozvalo se Kibrot Hataava, grobovi požude (Brojevi 11:34).

Evagrije je neumjerenost u jelu stavio na prvo mjesto, jer su pustinjski monasi živjeli od posta. Grgur Veliki naveo je pet njezinih oblika: jesti prerano, preskupo, previše, prepohlepno i preizbirljivo. Kasniji su popisi nasuprot njoj stavljali umjerenost. Na Danteovoj šestoj terasi prolaze neumjereni, mršavi i gladni, ispod stabala s mirisnim plodovima koje ne mogu dohvatiti. Umjetnici su Neumjerenosti davali svinju ili vepra.