Sinagoga

Sinagoga je bila mjesto okupljanja na kojem su se Židovi sastajali da čitaju i proučavaju Zakon i da mole. Kako je i kada nastala, ne zna se. Prema jednom mišljenju razvila se za babilonskog progonstva, kad nije bilo Hrama; prema drugom kasnije, među Židovima koji su živjeli daleko od Jeruzalema u grčko doba. Prvi pouzdani dokazi dolaze iz Egipta iz 3. st. pr. Kr.: natpisi kojima se posvećuje „mjesto molitve”, izraz kojim se Djela apostolska služe u Filipima (Djela apostolska 16:13; Šarić: „bogomolja”). U Nehemiji 8, gdje Ezra čita Zakon, a leviti ga tumače, znanstvenici vide sastavnice kasnijeg čitanja u sinagogi.

U 1. st. po. Kr. sinagoge su postojale po cijeloj Galileji, Judeji i rimskom svijetu. One iskopane u Gamli, Magdali i na Masadi jednostavne su dvorane sa stepenastim klupama uza zidove. Natpis iz Jeruzalema, vjerojatno od prije 70. po. Kr., govori o sinagogi koju je sagradio svećenik imenom Teodot za čitanje Zakona i poučavanje zapovijedi, sa sobama za goste. U subotu su se čitali Zakon i Proroci, a prikladnog čovjeka moglo se pozvati da govori (Djela apostolska 13:15). Nadstojnik sinagoge pazio je na red, a poslužitelj se brinuo o svicima (Luka 4:20).