Asirski kralj Šalmanasar III. borio se protiv saveza kraljeva kod Karkara na Orontu, u Siriji. Njegov natpis na Kurkhskom monolitu, danas u Britanskom muzeju, navodi „Ahaba Izraelca” s 2.000 bojnih kola i 10.000 vojnika. Šalmanasar je tvrdio da je pobijedio, ali godinama nije išao dalje.
Enciklopedija › U isto vrijeme u svijetu
U Bibliji · oko 860. pr. Kr. · Gora Karmel
Ilija na gori Karmelu
U dane kralja Ahaba Ilija izaziva Baalove proroke na gori Karmelu, iznad sredozemne obale.
Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reče: “Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” A narod mu nije ništa odgovorio. Ilija nastavi: “Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.” Sav narod odgovori: “Dobro!” Potom reče Ilija prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.” Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: “O Baale, usliši nas!” Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili. U podne im se Ilija naruga i reče: “Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!” A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. Tada Ilija reče svemu narodu: “Priđite k meni!” I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: “Izrael će biti ime tvoje!” I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. Tada reče: “Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!” Učiniše tako. Zapovjedi im: “Ponovite”, i oni ponoviše. Tada reče: “Učinite i treći put.” Oni tako i treći put. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: “Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.” I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: “Jahve je Bog! Jahve je Bog!” Ilija im reče: “Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!” I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.U isto vrijeme u svijetu
Ilijino nadmetanje na gori Karmelu smješteno je u vrijeme kraljevanja Ahaba, kralja Izraela (oko 874.–853. pr. Kr.). Ahab je prvi izraelski kralj imenovan u tekstu izvan Biblije: jedan asirski natpis navodi njegova bojna kola u bitki kod Karkara. Ovo je svijet sredine 9. st. pr. Kr.
Moapski kralj Meša podigao je u Dibonu kamen koji pripovijeda kako su Omri, kralj Izraela, i njegov sin tlačili Moab i kako ga je on oslobodio. 2 Kraljevima 3 pripovijeda o ratu s Mešom s izraelske strane. Kamen je u Louvreu.
Prema predaji, doseljenici iz Tira predvođeni kraljevnom Elisom, poznatijom kao Didona, utemeljili su 814. pr. Kr. Kartagu u današnjem Tunisu. Ahabova kraljica Izebela potjecala je s iste feničke obale: bila je kći Etbaala, kralja sidonskog (1 Kraljevima 16:31).
U Ateni su lončari oslikavali vaze vrpcama meandara, cik-cak crta i krugova, a poslije i malim likovima ožalošćenih, konja i bojnih kola. Velike vaze toga stila stajale su kao oznake nad grobovima.
Egiptom su vladali kraljevi libijskoga podrijetla iz Tanisa i Bubastisa. Osorkon II. sagradio je svečanu dvoranu u hramu u Bubastisu; ulomak alabasternoga vrča s njegovim imenom pronađen je u kraljevskoj palači u Samariji, gdje je vladao Ahab.
Stanovnici prijestolnice Zhoua digli su se protiv okrutnoga kralja Lija i protjerali ga. Tom godinom povjesničar Sima Qian započinje svoje tablice kineske povijesti godinu po godinu; to je prvi točan datum u kineskim zapisima.
Visoko u peruanskim Andama ljudi Chavína de Huántara sagradili su kameni hram s mračnim hodnicima iznutra i isklesanim glavama strašnih stvorova na vanjskim zidovima; hodočasnici su mu dolazili izdaleka.