Prorok Ilija i udovica iz Sarfate

Cornelis van Poelenburch · c. 1630
Nacionalna galerija umjetnosti, Washington

Cornelis van Poelenburch iz Utrechta naslikao je ovu malu ploču oko 1630., nakon godina provedenih u Rimu. Kao i mnoga njegova djela, to je ponajprije suncem obasjan talijanski krajolik s antičkim ruševinama, a priču pripovijedaju mali likovi.

U donjem desnom kutu starac u crvenom ogrtaču naginje se prema mladoj ženi koja kleči pred njim i pruža ruku. Dječak iza nje nosi naramak drva. Svuda okolo ljudi obavljaju svoje dnevne poslove među slomljenim stupovima i lukovima.

Iz teksta

Ilija odlazi u Sarfatu i na gradskim vratima susreće udovicu koja „skupljala drva” (1 Kraljevima 17:10)

Ona ima sina (1 Kraljevima 17:12)

„Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” (1 Kraljevima 17:10)

Umjetnikovo

Rimske ruševine – stup, lukovi obrasli biljem – umjesto feničkih gradskih vrata

Udovica kleči; sin nosi drva

Putnici, žena s košarom na glavi, jahač

Pojedinosti

Ilija

Starac u crvenom ogrtaču naginje se i govori.

Udovica

Mlada žena u plavom kleči i pruža ruku.

Drva

Dječak iza nje nosi naramak drva.

Rimske ruševine

Slomljen stup i nadvoj, poput onih koje je slikar vidio u Rimu.

Stari lukovi

Trošan luk od opeke, obrastao biljem.

Prolaznici

Žena prolazi s košarom na glavi.

Cornelis van Poelenburch, Dutch, c. 1594/1595–1667. National Gallery of Art, Washington (Gift of Joseph F. McCrindle in honor of John Thomas Rowe, Jr., 2004.101.2) · Oil on panel · NGA Open Access: "Images of these works are available free of charge for any use, commercial or non-commercial, under Creative Commons Zero (CC0)." (NGA open data: published_images.csv openaccess = 1)

Stihovi

1 Kr 17:8–16Tada Iliji dođe riječ Jahvina: “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.” Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!” Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.” Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'” Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.