Alabastar

Alabastar je mekan, sitnozrnat kamen, često bijel i proziran, katkad ispresijecan obojenim prugama. Alabastar starog svijeta bio je uglavnom vrsta kalcita, vađena ponajprije u Egiptu. Lako se rezbari i glača, pa su se od njega izrađivale vaze, zdjele, kipovi, a osobito posudice za mirise i pomasti; na grčkom se takva posudica i sama zvala alabastron. Rimski pisac Plinije Stariji zabilježio je da se pomasti najbolje čuvaju u alabastru.

Marko pripovijeda da je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, malo prije Pashe došla neka žena „s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti”, razbila je i polila Isusa po glavi (Marko 14:3). Nard se dobivao od mirisnog korijenja biljke iz visokih Himalaja i vjerojatno je do Sredozemlja stizao iz Indije. Neki od nazočnih rekli su da se mogao prodati „za više od tristo denara” (Marko 14:5) – otprilike godišnja zarada radnika koji je dobivao denar na dan. Luka pripovijeda o pomazanju koje je u kući jednog farizeja učinila žena koja je donijela alabastrenu posudicu pomasti i pomazala Isusove noge (Luka 7:37–38).