Krist i Samarijanka — Benedetto Luti, talijanski slikar, Firenca 1666.

Krist i Samarijanka

Benedetto Luti, talijanski slikar, Firenca 1666. – Rim 1724. · 1715–20
Metropolitanski muzej umjetnosti, New York (Rogers Fund, zamjenom, 2015.; inv. br. 2015.645)

Benedetto Luti, firentinski slikar koji je radio u Rimu, naslikao je ovu malu sliku na bakrenoj ploči oko 1715.–1720. Glatka kovina omogućila mu je da nanese svijetle, sjajne boje i fine pojedinosti.

Isus sjedi na rubu zdenca i govori, dodirujući jedan prst kao da iznosi dokaz. Žena se oslanja na kamen sa svojim bakrenim vrčem i okreće se da sluša; preko ruba visi uže, a do njezinih nogu stoji druga posuda.

Iz teksta

Isus „umoran od puta sjedio na zdencu” (Ivan 4:6)

Žena Samarijanka došla je zahvatiti vode, i „Daj mi piti!” (Ivan 4:7)

„Nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok” (Ivan 4:11)

Obližnji grad Sihar (Ivan 4:5)

Umjetnikovo

Zdenac kao isklesan kameni bubanj pokraj velikoga klasičnog stupa

Žena u žutoj haljini i bijeloj bluzi talijanske seoske djevojke

Isus u crvenoj halji i plavom plaštu, bojama koje su mu slikari obično davali

Talijanski gradić na brežuljku u daljini

Pojedinosti

Govori

Isus se naginje naprijed i drugom rukom dodiruje jedan prst.

Sluša

Žena okreće glavu prema njemu, podignute kose.

Vrč

Drži bakreni vrč za vodu uz rub zdenca.

Uže

Smotano uže leži na zdencu i visi preko njegova ruba.

Vjedro

Druga bakrena posuda, puna vode, stoji na stubi.

Na cesti

Sićušan lik hoda cestom iz grada.

Benedetto Luti, Italian, Florence 1666–1724 Rome. The Metropolitan Museum of Art, New York (Rogers Fund, by exchange, 2015; acc. 2015.645) · Oil on copper · Public Domain — The Met Open Access (CC0). The Met Collection API record: "isPublicDomain": true; The Met marks such works on its website "with the Creative Commons Zero (CC0) icon".

Stihovi

Iv 4:5–15Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”