Pisar

U starom Izraelu malo je ljudi znalo čitati i pisati, pa su pisari pisali za njih: ugovore i isprave, pisma, potvrde i popise. Pisar je mogao sjediti na gradskim vratima i pisati za one koji nisu znali. Kraljevi su imali kraljevskog pisara, visokog dužnosnika koji je vodio zapise, savjetovao i nadzirao novac — Seraja za Davida, Šebna za Ezekije, Šafan za Jošije. Zanat se učio kao šegrt kod učitelja, isprva unutar pisarskih obitelji (1 Ljetopisa 2:55). Pisalo se trskovim perom i tintom od čađe na papirusu ili koži, a svici su se obrezivali nožem (Jeremija 36:23).

Baruh je zapisao Jeremijine riječi po njegovu kazivanju, „crnilom u knjigu” (Jeremija 36:18). I Pavao je diktirao poslanice: Tercije je napisao Poslanicu Rimljanima (Rimljanima 16:22), a Pavao je pozdrave dodavao svojom rukom. Nakon progonstva riječ je počela značiti poznavatelja Mojsijeva Zakona — Ezra je bio „književnik vješt Mojsijevu Zakonu” (Ezra 7:6). U novozavjetno doba pismoznanci su prepisivali, poučavali i tumačili Zakon; većina ih je bila povezana s farizejima, a neki su sjedili u Sinedriju, vrhovnom židovskom vijeću. Ljudi su ih pozdravljali s „rabbi”, a nosili su duge haljine (Marko 12:38).