Slijepci kod Jerihona

29Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet.

30I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: “Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!”

31Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: “Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!”

32Isus se zaustavi, dozove ih i reče: “Što hoćete da vam učinim?”

33Kažu mu: “Gospodine, da nam se otvore oči.”

34Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim.

46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!”

48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

49Isus se zaustavi i reče: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca sokoleći ga: “Ustani! Zove te!”

50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.

51Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.”

52Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim.

35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

37Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.”

38Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

41“Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.”

42Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”

43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.