Hranjenje četiri tisuće

32A Isus dozva svoje učenike pa im reče: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.”

33Kažu mu učenici: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?”

34A Isus im reče: “Koliko kruhova imate?” Oni će: “Sedam, i malo riba.”

35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,

36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.

37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.

38A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.

39Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.

1Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:

2“Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.

3Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.”

4Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?”

5On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.”

6Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.

7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.

8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.

9Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,

10a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.