Vjera Kanaanke

21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.

22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!”

23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.”

24On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”

25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!”

26On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

27A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”

28Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.

24Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

25nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.

26A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.

27A on joj govoraše: “Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

28A ona će mu: “Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.”

29Reče joj: “Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.”

30I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.