Na zidovima svojega hrama u Medinet Habuu Ramzes III. prikazao je svoju pobjedu nad „Narodima s mora”, koji su napali Egipat kopnom i morem. Među njima bili su Peleset, koje se obično poistovjećuje s Filistejcima.
Enciklopedija › U isto vrijeme u svijetu
U Bibliji · oko 1150. pr. Kr. (tradicionalna datacija ranija) · Jizreelska dolina, kod brijega More
Gideonovih tristo
Sa samo tristo ljudi koji nose rogove i baklje skrivene u vrčevima Gideon razbija midjanski tabor u Jizreelskoj dolini.
Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. Tada Jahve reče Gideonu: “Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.' Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'” Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća. Jahve reče Gideonu: “Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neće ići.” Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: “Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu.” Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseći vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. Tad Jahve reče Gideonu: “Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.” Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini. One noći reče mu Jahve: “Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš na tabor.” On siđe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža. Midjanci, Amalečani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: “Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.” A drug mu odgovori: “Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.” Kada je Gideon čuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumačio, baci se ničice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: “Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!” Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Svakome čovjeku dade u ruke rog, prazan vrč i luč u vrču: “Gledajte mene”, reče im, “i činite što i ja! Kada dođem na rub tabora, činite što budem i ja činio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: 'Za Jahvu i Gideona!'” Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dođoše na rub tabora pri početku ponoćne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve; lijevom rukom držahu luči, a desnom rogove da trube i udariše vikati: “Za Jahvu i Gideona!” I svaki stajaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vičući nagoše u bijeg. Dok su one tri stotine trubile u rogove, učini Jahve te oni u taboru okrenuše mač jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.U isto vrijeme u svijetu
Povjesničari suce, od Debore do Samsona, obično smještaju u 12. i 11. st. pr. Kr.; računanje unatrag prema brojevima same Biblije smješta ih ranije. Bilo je to vrijeme nakon sloma velikih brončanodobnih kraljevstava istočnoga Sredozemlja, kad su se Filistejci naselili na obali Kanaana. Ovo je svijet oko 1150. pr. Kr.
Hatuša, prijestolnica Hetitskoga Carstva u središnjoj Anatoliji, napuštena je i spaljena, i carstvo je prestalo postojati. Ugarit na sirijskoj obali, bogat trgovački grad s vlastitim pismom, razoren je istih godina.
U Grčkoj su razorene palače Mikene, Pila i Tebe. U Pilu je požar ispekao stotine glinenih pločica ispisanih linearom B, najstarijim grčkim pismom, i tako ih sačuvao; poslije toga Grci su prestali pisati na kojih četiri stoljeća.
U Sanxingduiju u Sečuanu narod nepoznat kineskim pisanim izvorima lijevao je brončane maske izbuljenih očiju i lik visok sa svojim postoljem oko 2,6 metra, pa ih je zakopavao u jame s bjelokošću i zlatom.
U gornjoj Gangeskoj ravnici Kurui su, prema mišljenju mnogih znanstvenika, postali prva država vedskoga doba. Njihovi su svećenici počeli skupljati i uređivati himne Veda i pravila njihovih obreda.
S otoka blizu Nove Gvineje narod Lapita, poznat po fino utiskivanoj keramici, plovio je na istok u kanuima s plovcima. Do oko 900.–800. pr. Kr. stigli su do Fidžija, Tonge i Samoe, otoka na kojima prije nitko nije živio.