Seljak

Većina Izraelaca živjela je od zemlje, a seljak i njegova obitelj obavljali su najveći dio posla. Nove njive trebalo je očistiti od drveća, kamenja i trnja, a obronci su se terasirali. Par volova vukao je jednostavan drveni plug koji je razbijao samo 10–13 cm (4–5 inča) tla; kad je ušlo u uporabu željezo, vrh se okivao njime, a Izraelci su jednom morali nositi svoje raonike Filistejcima da ih naoštre (1 Samuelova 13:20). Orač je gonio volove šiljatim ostanom. Sijalo se rukom na početku jesenskih kiša.

Žetva je počinjala kad su kiše prestajale: najprije ječam, u travnju–svibnju, zatim pšenica u svibnju–lipnju. Žito se rezalo srpom, vezalo u snopove i nosilo na gumno, otvoreni prostor na uzvišenu mjestu. Ondje su volovi gazili stabljike ili vukli preko njih teške saonice; zatim je seljak sve vilama bacao u zrak, a vjetar je odnosio pljevu dok mu je zrno padalo pred noge. Male količine izbijale su se štapom, kao što je Ruta učinila sa svojim ječmom. Siromasi su smjeli pabirčiti ono što su žeteoci ostavili (Ruta 2).