Pastir

Pastir je čuvao stado ovaca i koza od jutra do večeri. Nalazio je travu i vodu, svaki dan izvodio stado i navečer ga vraćao u tor, išao za životinjama koje su zalutale i branio ih od divljih zvijeri i lopova. Amos opisuje pastira koji iz lavljih ralja istrgne „dvije golijeni ili komadić uha” (Amos 3:12) — ostaci su bili dokaz za vlasnika, kako je tražio Zakon (Izlazak 22:12). David je pošao sa štapom, praćkom i pastirskom torbom (1 Samuelova 17:40).

Čuvanje stoke jedno je od prvih zanimanja u Knjizi Postanka: Abel je bio stočar, a patrijarsi su bili ponajprije stočari koji su sa stadima prelazili zajedničke pašnjake. Jakovljevi sinovi rekli su faraonu: „Tvoje su sluge stočari” (Postanak 47:3), a Rahela je bila pastirica. Kad se Izrael nastanio u zemlji, stada su i dalje pasla na siromašnijem tlu gdje usjevi nisu rasli, a plemena istočno od Jordana ostala su stočari. Budući da je taj posao značio čuvati i voditi, kraljevi Asirije, Babilona i Egipta nazivali su se pastirima svoga naroda, a Biblija istu riječ rabi za vladare.