Otkrivenje svetoga Ivana: Otvaranje šestoga pečata

Dürer · 1511
Muzej umjetnosti u Clevelandu

Ovaj drvorez Dürerove Apokalipse spaja peti i šesti pečat na jednom listu. Izrezan je oko 1496.–1498.; ovaj otisak potječe iz izdanja iz 1511.

Gore anđeli predaju bijele haljine dušama pod žrtvenikom. Dolje se nebo lomi: zvijezde pljušte, sunce i mjesec prijeteći gledaju iz oblaka, a ljudi svakoga staleža – papa, biskup, car, majka s djetetom – zgrčeni su među stijenama.

Iz teksta

Svaka duša pod žrtvenikom dobiva bijelu haljinu (Otkrivenje 6:9–11)

Sunce pocrni, mjesec postane kao krv, a zvijezde padaju „kao što smokva smokvice stresa” (Otkrivenje 6:12–13)

Kraljevi, velikaši, robovi i slobodnjaci skrivaju se među stijenama (Otkrivenje 6:15–16)

Umjetnikovo

Sunce i mjesec s ljudskim licima

Papinska tijara, biskupske mitre i carska kruna među onima koji se skrivaju

Zvijezde nacrtane kao mali plamenovi

Pojedinosti

Žrtvenik

Anđeli prebacuju bijele haljine preko duša oko žrtvenika.

Sunce

Lice u vijencu valovitih zraka, nacrtano gustim tamnim crtama.

Zvijezde padaju

Desetci malih zvjezdanih plamenova pljušte na zemlju.

Moćnici

Biskup, papa i car zgrčeni su i pokrivaju lica.

Albrecht Dürer, German, 1471–1528. The Cleveland Museum of Art (Gift of The Print Club of Cleveland, 1922.94.6) · Woodcut · Cleveland Museum of Art Open Access: Collection API record "share_license_status": "CC0" (Creative Commons Zero, https://creativecommons.org/publicdomain/zero/1.0/).

Stihovi

Otk 6:9–17Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. Vikahu iza glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?” I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske govoreći gorama i pećinama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!”