Što čovjeka čini nečistim

1Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:

2“Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!”

3On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?

4Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!

5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,

6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.

7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

8Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

9Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.”

10Tada dozove mnoštvo i reče: “Slušajte i razumijte!

11Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje.”

12Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?”

13On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.

14Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”

15Petar prihvati i reče mu: “Protumači nam tu prispodobu!”

16A on reče: “I vi još uvijek ne razumijete?

17Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.

18Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.

19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.

20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

1Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.

2I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

3A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.

4Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.

5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?”

6A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

7Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.

8Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”

9Još im govoraše: “Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.

10Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.

11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',

12takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.

13Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.”

14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte!

15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.

16Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

17I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.

18I reče im: “Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi

19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?” Tako on očisti sva jela.

20Još dometnu: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.

21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,

22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”