Lira

Kinnor, spomenut na oko 42 mjesta, najvjerojatnije je bio lira, a ne harfa: drvena zvučna kutija na dnu, dva kraka spojena prečkom i žice od ovčjih crijeva napete između njih. Koliko je imao žica, ne zna se. Mnoge engleske Biblije, među njima i BSB, često ga zovu „harfa” (a često i Šarić), pa je „Davidova harfa” najvjerojatnije bila lira. Postanak naziva Jubala „praocem svih koji sviraju na liru i sviralu” (Postanak 4:21), a egipatska grobna slika u Beni Hasanu, iz oko 1900. pr. Kr., prikazuje semitskog putnika koji nosi liru.

Lira je bila dovoljno laka da se nosi posvuda. Mladi David već je bio poznat kao vješt svirač i svirao je kralju Šaulu da mu olakša muke (1 Samuelova 16:23); jesu li svirači trzali žice trzalicom ili golim prstima, nije sigurno. Psalam 81:3 govori o „milozvučnoj harfi s citarom”. Svirala se na rastancima, gozbama i u ophodima, kao i u Hramu, a u progonstvu, kaže Psalam 137, pjevači su objesili svoje harfe o vrbe. Lire se još pojavljuju na židovskim kovanicama iz Bar Kohbina ustanka (132.–135. po. Kr.).