Leća i svakodnevna hrana

Većina ljudi jela je jednostavno: kruh, povrće, voće i mliječne proizvode; meso je bilo za blagdane, žrtve i ugledne goste. Leća, jedan od prvih usjeva koje je čovjek uopće uzgajao, bila je osnovna namirnica. Male, plosnate sjemenke rastu u mahunama na niskoj biljci, a optička leća dobila je ime po njima, od latinskog lens, „leća”. Ezav je prodao svoje prvorodstvo za „kruha i čorbe od sočivice” (Postanak 25:34) — crveno varivo. Bob i leća mogli su se i samljeti i umiješati u kruh (Ezekiel 4:9).

U pustinji su se Izraelci sjećali egipatskih krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka (Brojevi 11:5). U poljima krastavaca stajala je stražareva koliba (Izaija 1:8). Prženo zrnje bilo je brz obrok za žeteoce (Ruta 2:14). U vrtovima su rasli metvica, kopar i kumin, a skakavci su se smjeli jesti (Levitski zakonik 11:22). U gladnim vremenima ljudi su skupljali divlje bilje — proročki sinovi u Gilgalu našli su zbog divljih tikvica „smrt u loncu” — a u Isusovoj prispodobi gladni mlađi sin žudio je za rogačima kojima su se hranile svinje.