Nakit i pečati

Nakit su nosili i muškarci i žene: narukvice, ukrase za gležnjeve, ogrlice i tanke zlatne lančiće, naušnice, prstenove za nos i prstenje. Kamenje se umetalo u zlato ili srebro, zaobljeno i uglačano, a ne brušeno u plohe. Nakit je bio dar – Abrahamov sluga stavio je Rebeki prsten u nos i narukvice na ruke (Postanak 24:47) – zaliha bogatstva i ratni plijen. Kraljevska pokrivala za glavu iz grobova u Uru, iz oko 2700. pr. Kr., pokazuju vještinu ranih zlatara, a Izaija nabraja nakit jeruzalemskih žena (Izaija 3:18–21).

Pečat je bio mali urezani kamen ili prsten koji se utiskivao u meku glinu da ostavi znak vlasnika. Pokazivao je da vrč, vrata ili isprava nisu otvoreni, a njime su se potpisivala pisma i ugovori. Grčki povjesničar Herodot zabilježio je da je svaki ugledni Babilonac nosio pečat i štap. Pečati su visjeli na vrpci oko vrata ili zapešća – Juda je Tamari ostavio svoj pečat i vrpcu (Postanak 38:18) – ili su se nosili kao pečatni prsten. Faraon je stavio svoj pečatni prsten Josipu na ruku (Postanak 41:42), a perzijski proglas zapečaćen kraljevim prstenom nije se mogao opozvati (Estera 8:8).