Istraži › Teme › Žalobni običaji
Svakodnevni život
Žalobni običaji u Bibliji
Odlomci (broj: 55) — Šarićeva Biblija, red po red, prema „Tematskoj Bibliji” Navea.
- Deranje haljina na lošu vijestPost 37:29, Post 37:34, Post 44:13, 2 Sam 1:11, 2 Sam 13:31, Job 1:20, 2 Kr 2:12
Reci
Post 37:29Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
Post 37:34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
Post 44:13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.
2 Sam 1:11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
2 Sam 13:31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine.
Job 1:20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se
2 Kr 2:12Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.
- Kostrijet oko bokovaPost 37:34, 1 Kr 21:27, Est 4:1
Reci
Post 37:34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
1 Kr 21:27Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući.
Est 4:1Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko.
- Prašina ili pepeo na glaviJš 7:6, 2 Sam 13:19, 2 Sam 15:32, Job 2:12
Reci
Jš 7:6Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom.
2 Sam 13:19Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vičući glasno dok je išla.
2 Sam 15:32Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu u susret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom.
Job 2:12A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
- Ležanje u kostrijeti i pepeluEst 4:3, Jon 3:6
Reci
Est 4:3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj.
Jon 3:6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.
- Ležanje na zemlji2 Sam 12:16, 2 Sam 13:31
Reci
2 Sam 12:16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.
2 Sam 13:31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine.
- Pokrivena glava i bose noge2 Sam 15:30
Reci
2 Sam 15:30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući.
- Pokrivanje lica2 Sam 19:5, Est 6:12
Reci
2 Sam 19:5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: “Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!”
Est 6:12Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kući
- Čupanje kose s glave i bradeEzr 9:3
Reci
Ezr 9:3Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen.
- Brijanje glaveJob 1:20, Ez 27:31
- Skidanje nakitaIzl 33:4–6
Reci
Izl 33:4–6Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. Jer reče Jahve Mojsiju: “Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.'” Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.
- Bez mazanja uljem, u žalobnoj odjeći2 Sam 14:2, Dn 10:3
Reci
2 Sam 14:2Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reče joj: “Učini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je već dugo vremena u žalosti za mrtvim.
Dn 10:3nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice.
- Narikače hodaju ulicamaProp 12:5
Reci
Prop 12:5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama.
- Pozivali su vješte narikače da tužeJr 9:16–17
Reci
Jr 9:16–17“Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu! Pošaljite po najvještije! Neka dođu! Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz očiju naših, da voda poteče s trepavica naših!
- Sviraći i bučno mnoštvo u kući umrle djevojčiceMt 9:23
Reci
Mt 9:23I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa
- Prijatelji dolaze tješiti obiteljIv 11:19, Iv 11:31
U Zakonu
- Ne zarezivati tijelo i ne brijati čelo za mrtvimLev 19:28, Pnz 14:1
- Dodir mrtvog tijela činio je nečistim sedam danaBr 19:11, Br 19:16
- Svećenici se smiju onečistiti samo za najbližu obiteljLev 21:1–3
Reci
Lev 21:1–3Jahve još reče Mojsiju: “Govori svećenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kćeri i svojega brata. I svojom sestrom, djevicom, koja mu je također najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati.
- Veliki svećenik ne smije derati haljine ni prilaziti mrtvom tijeluLev 21:10–11
Reci
Lev 21:10–11“A svećenik koji je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti razdire svoje odjeće. Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom.
- Aron i njegovi sinovi ne smiju oplakivati Nadaba i AbihuaLev 10:6
Reci
Lev 10:6Poslije toga Mojsije reče Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: “Ne raščupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braća i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sažegla.
- Od desetine se ništa nije smjelo jesti u žalostiPnz 26:14
Reci
Pnz 26:14Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u nečistoći, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam učinio kako si mi naredio.
Primjeri
- Abraham žali i plače za SaromPost 23:2
Reci
Post 23:2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.
- Jakov se ne da utješiti za JosipomPost 37:34–35
Reci
Post 37:34–35I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
- Egipat oplakuje Jakova sedamdeset dana; Josip sedam dana kod AtadaPost 50:3, Post 50:10–11
Reci
Post 50:3Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
Post 50:10–11Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: “To ti je svečano naricanje Egipćana!” Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
- Izrael oplakuje Arona trideset dana, i trideset MojsijaBr 20:28–29, Pnz 34:8
Reci
Br 20:28–29Mojsije svuče s Arona njegove haljine te ih obuče njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda. Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana.
Pnz 34:8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.
- Velik plač u Egiptu: nema kuće bez mrtvacaIzl 12:30
Reci
Izl 12:30Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.
- David i njegovi ljudi plaču dok im ne nestane snage1 Sam 30:4
Reci
1 Sam 30:4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plač.
- Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom: „Kako padoše junaci!”2 Sam 1:17–19
Reci
2 Sam 1:17–19Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče: “Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
- Davidova tužaljka za Abnerom2 Sam 3:33–34
Reci
2 Sam 3:33–34Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: “Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!” Tada sav narod još ljuće zaplaka za njim.
- „Sine moj Abšalome! Sine moj, sine moj!”2 Sam 19:1, 2 Sam 19:5
Reci
2 Sam 19:1Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajući govoraše ovako: “Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!”
2 Sam 19:5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: “Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!”
- Bat-Šeba oplakuje Uriju2 Sam 11:26–27
Reci
2 Sam 11:26–27Kad je Urijina žena čula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim.
- Pjevači i pjevačice pjevaju tužaljke za Jošijom2 Ljet 35:24–25
Reci
2 Ljet 35:24–25Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u običaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama.
- Mordokaj nariče u kostrijeti; u kostrijeti se nije smjelo na kraljeva vrataEst 4:1–2
Reci
Est 4:1–2Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći.
Izvori
Prema Naveovoj tematskoj Bibliji (Orville J. Nave, 1896.; javno dobro): teme odabrane, redci skraćeni i prepričani suvremenim jezikom, bez tumačenja; svaki stih provjeren.
Šarićeva Biblija · Javno dobro