Raspeće

32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.

35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.

36I sjedeći ondje, čuvahu ga.

37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: “Ovo je Isus, kralj židovski.”

38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

40“Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!”

41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

42“Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!

43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'”

44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

23I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

24Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti.

25A bijaše treća ura kad ga razapeše.

26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj židovski.”

27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

29Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: “Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,

30spasi sam sebe, siđi s križa!”

31Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti!

32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!” Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim.

28Isus se okrenu prema njima pa im reče: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.

29Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'

30Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'

31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”

32A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.

33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

34A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.

35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!”

36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom

37govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”

38A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”

39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”

40A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?

41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.”

42Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”

43A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

17I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.

18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.

19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.”

20Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.

21Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: “Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'”

22Pilat odgovori: “Što napisah, napisah!”

23Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje.

24Rekoše zato među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane” - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.

25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

26Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”

27I od toga časa uze je učenik k sebi.