Praćka

Pastiri su se praćkom najprije služili da tjeraju divlje životinje od stada, a ratno oružje postala je zato što je bila tako jednostavna: dvije vrpce s džepićem između njih i kamenje koje leži na tlu. Praćkar ju je vrtio iznad glave i ispuštao jednu vrpcu. Uvježban praćkar mogao je baciti kamen do oko 180 metara (600 stopa) i gađati uzbrdo branitelje na gradskom zidu. Preciznost je tražila dugo vježbanje: Benjamin je imao 700 ljevaka, od kojih je svaki „gađao kamenom iz praćke navlas točno, ne promašujući cilja” (Suci 20:16).

David je izašao pred Golijata s pastirskim štapom, pet glatkih kamenova iz potoka i praćkom, a kamen je pogodio Filistejca u čelo (1 Samuelova 17:40, 49). Kralj Uzija kasnije je cijelu svoju vojsku opskrbio kamenjem za praćke (2 Ljetopisa 26:14). Arheolozi nalaze kamenje za praćke na stotine – kugle od kremena ili vapnenca otprilike veličine teniske loptice – u opsjedanim gradovima kao što je Lakiš.