Ozdravljenje uzetoga

1I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.

2Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!”

3A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!”

4Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima?

5Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?

6Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!”

7I on usta te ode kući.

8Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.

2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.

4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.”

6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:

7“Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”

8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi?

9Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'

10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu:

11“Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!”

12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”

17I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.

18I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.

19Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

20Vidjevši njihovu vjeru reče on: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi!”

21Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: “Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”

22Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: “Što mudrujete u sebi?

23Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?'

24Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!”

25I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.

26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: “Danas vidjesmo nešto neviđeno!”