Josipova haljina donesena Jakovu

Rembrandt · c. 1633
Nacionalna galerija umjetnosti, Washington

Ovaj mali bakropis iz oko 1633. nastao je u Rembrandtovim prvim godinama u Amsterdamu, kad mu još nije bilo trideset. Na drveću je crta malo i brze su, a u sjenama ulaza guste.

Jakov diže ruke ugledavši haljinu koju pruža sin što kleči. Drugi sin pokazuje u daljinu, kao prema mjestu gdje je zvijer napala. Iza Jakova starica sklapa ruke.

Iz teksta

Haljina poslana Jakovu s riječima „gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije” (Postanak 37:32)

Jakov je prepoznaje: „Haljina je moga sina!” (Postanak 37:33)

Njegovi sinovi i kćeri oko njega (Postanak 37:35)

Umjetnikovo

Sin koji pokazuje, kao prema mjestu gdje je zvijer napala

Starica iza Jakova; tekst ovdje ne spominje nijednu ženu

Pojedinosti

Jakov

Na taj prizor diže obje ruke.

Haljina

Svijetla odjeća prebačena preko ruku sina koji kleči.

Pokazuje u daljinu

Sin koji stoji ispruža ruku i pokazuje u daljinu.

Iza Jakova

Starica stoji sklopljenih ruku.

Rembrandt van Rijn, Dutch, 1606–1669. National Gallery of Art, Washington (Rosenwald Collection, 1943.3.7260) · Etching and touches of drypoint · NGA Open Access: "Images of these works are available free of charge for any use, commercial or non-commercial, under Creative Commons Zero (CC0)." (NGA open data: published_images.csv openaccess = 1)

Stihovi

Post 37:31–35A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.” Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!” I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.