Svećenomučenik Haralampije i s njim mučenici Porfirije, Bapt, Teoktist i tri mučenice

Haralampije je bio biskup Magnezije u Maloj Aziji za vladavine Septimija Severa (193.-211.). Uhićen zbog propovijedanja, bio je doveden pred upravitelja Lucijana i zapovjednika Lucija; prema njegovu Životopisu, pri ispitivanju je rekao da je živio sto i trinaest godina. Odbio je prinijeti žrtvu, bio je svučen iz ruha, a koža mu je trgana željeznim kukama. Dvojica vojnika koji su ga mučili, Porfirije i Bapt, izjavila su da su kršćani i bila su obezglavljena, a tri žene koje su gledale također su povjerovale.

Prema Životopisu, stari se biskup molio da zemlja u kojoj će počivati njegove moći bude pošteđena gladi i kuge, te je umro prije nego što je mogao biti obezglavljen, oko 202. Galina, carska kći, pokopala je njegovo tijelo.