Knjiga o Jobu, list 8: O, ne bilo dana kad sam se rodio

William Blake · 1825
Muzej umjetnosti u Clevelandu

List 8 Blakeovih grafika za Knjigu o Jobu (1825.). Nakon sedam dana šutnje Job progovara i proklinje dan kad se rodio.

Job sjedi uspravno, objema rukama podignutima uvis, jedini lik okrenut prema nama; njegova žena i prijatelji pognuli su se do zemlje pokraj njega. Iza njega stoje golemi kameni blokovi. Ploča je urezana gustim crtama koje nebo i brda čine tamnima.

Iz teksta

Sedam dana i sedam noći, a nijedan mu ne progovori ni riječi (Job 2:13)

„O, ne bilo dana kad sam se rodio” (Job 3:3)

„ne čulo se u njoj radosno klicanje” (Job 3:7)

Umjetnikovo

Masivni kameni blokovi poput porušenih vrata

Gljive i trnje u okviru

Pojedinosti

Job

Sjedi s objema rukama visoko podignutima, a tijelo mu je posuto čirevima.

Pognuta do zemlje

Njegova se žena saginje licem do zemlje.

Prijatelji

Dva se lika klanjaju, skrivajući lica.

Kamenje

Iza stoje golemi kameni blokovi poput porušenih vrata.

William Blake, British, 1757–1827. The Cleveland Museum of Art (Mr. and Mrs. Charles G. Prasse Collection, 1963.303.9) · Engraving (proof impression) · Cleveland Museum of Art Open Access: Collection API record "share_license_status": "CC0" (Creative Commons Zero, https://creativecommons.org/publicdomain/zero/1.0/).

Stihovi

Job 2:13Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.

Job 3:1–7Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; poče svoju besjedu i reče: “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!