Mučenice Vjera, Nada, Ljubav i njihova majka Sofija

Vjera, Nada i Ljubav bile su kćeri udovice po imenu Sofija (ime znači mudrost) u Rimu za cara Hadrijana, i imale su dvanaest, deset i devet godina. Prema njihovu Životopisu, upravitelj Antioh prijavio ih je kao kršćanke koje svoju vjeru ne žele kriti, a car je dao pozvati sve četiri. Djevojčice nisu htjele prinijeti žrtvu Artemidi.

Životopis priča o strašnim mučenjima, koja su djevojčice preživjele s nadnaravnim mirom, i kaže da je svaka na kraju bila obezglavljena, najstarija prva. Sofija ih je pokopala izvan grada i, prema predaji, umrla je tri dana poslije na njihovu grobu. Datumi su nesigurni: kalendar navodi oko 137., ali neki znanstvenici misle da priča sadrži legendarne elemente.