Rođenje i nadijevanje imena Ivanu Krstitelju

Talijanski slikar · late 13th century
Nacionalna galerija umjetnosti, Washington

Minijatura na pergameni izrezana iz talijanskog rukopisa s kraja 13. stoljeća, danas u Nacionalnoj galeriji umjetnosti. Slikar je dva trbuha velikog slova – možda B – ispunio prizorima, na podlogama s uzorkom poput tkanine.

U gornjem trbuhu Elizabeta počiva u postelji, jedna se žena saginje nad kolijevkom, a Zaharija sjedi po strani. U donjem on piše na pločici dok ljudi promatraju.

Iz teksta

Elizabeta rađa sina (Luka 1:57)

Zaharija piše: „Ivan mu je ime!” (Luka 1:63)

Umjetnikovo

Dva prizora jedan iznad drugoga u slovu

Crveni orao u medaljonu u kutu

Pojedinosti

Elizabeta

Leži u postelji s aureolom.

Kolijevka

Žena se saginje nad visećom kolijevkom.

Zaharija piše

Drži pločicu i piše.

Susjedi

Muškarci stoje i promatraju.

Italian 13th Century. National Gallery of Art, Washington (Rosenwald Collection, 1950.1.7) · Miniature on vellum · NGA Open Access: "Images of these works are available free of charge for any use, commercial or non-commercial, under Creative Commons Zero (CC0)." (NGA open data: published_images.csv openaccess = 1)

Stihovi

Lk 1:57–64Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.