Mučenici Roman, đakon, i dječak Barula

Roman je bio đakon crkve u Cezareji u Palestini koji je živio u Antiohiji za vrijeme Dioklecijanova progona. Prema njegovu Životopisu, kad je upravitelj Asklepijad htio srušiti ondje kršćansku crkvu, poticao je zajednicu na postojanost, a kad su se pogani okupili na blagdan, istupio je protiv idola. Bio je tučen, obješen i razdiran željeznim kukama.

S njim je bio dječak po imenu Barula, koji je smjelo odgovarao na upraviteljeva pitanja i bio je bičevan. Kad je bio osuđen da bude obezglavljen, njegova majka, koja je bila nazočna, uzela ga je u naručje i odnijela do mjesta pogubljenja, a poslije je pokopala njegovo tijelo. Roman je bio osuđen na vatru, ali ju je, kaže Životopis, ugasila kiša. Odrezan mu je jezik. Bio je udavljen u zatvoru 303.