Prorok Malahija

Malahija je posljednji od dvanaestorice malih proroka i, u redu Staroga zavjeta, njegova posljednja knjiga. Govorio je nakon povratka iz babilonskoga progonstva, kad je hram u Jeruzalemu bio obnovljen, vjerojatno u 5. stoljeću prije Krista, u doba Nehemije. Njegovo ime znači „moj glasnik“; predaja, kako je prepričava Životopis Dimitrija Rostovskoga, kaže da su mu ga dali ljudi jer je njegov život bio čist kao anđeoski.

Prekorio je svećenike koji su na oltar prinosili slijepe i hrome životinje, muškarce koji su se rastavljali od svojih žena da bi se oženili stranim ženama te one koji su zadržavali desetinu ili varali najamne radnike. Također je prorekao glasnika koji će pripraviti put Gospodnji. Predaja drži da je umro mlad i da je pokopan u svojem rodnom selu Sufi.