Svećenomučenik Babila, biskup Velike Antiohije, i s njim tri dječaka: Urban, Prilidijan i Epolonije i njihova majka Kristodula

Babila je bio biskup Antiohije i umro je oko 250., u progonu pod Decijem. U Životopisu koji pripovijeda Dimitrije Rostovski car se naziva Numerijan: nakon što je car idolima prinio krv nevina dječaka, Babila ga je zaustavio na crkvenim vratima i nije ga htio pustiti unutra.

Poslije je bio uhićen zajedno s trojicom dječaka koje je poučavao, Urbanom, Prilidijanom i Epolonijem, u dobi od dvanaest, devet i sedam godina, i njihovom majkom Kristodulom. Dječaci nisu htjeli prinijeti žrtvu i bili su tučeni. Na mjestu pogubljenja Babila je dao prvo obezglaviti dječake, da nijedan ne posustane, a zatim je sam savio vrat, tražeći da bude pokopan u svojim lancima. U četvrtom stoljeću njegove su moći prenesene u predgrađe Dafne kraj Antiohije.