Sveti Atanazije i Ćiril, nadbiskupi aleksandrijski

Atanazije, rođen u Aleksandriji oko 296., bio je đakon na Prvom nicejskom saboru 325., koji je osudio Arijevu nauku, a 328. postao je nadbiskup aleksandrijski. Arijevi pristaše, često podupirani od careva, pet su ga puta dali prognati, a oko sedamnaest godina proveo je daleko od svojega sjedišta. Na Saboru u Tiru 335. bio je optužen da je odrezao ruku klerika po imenu Arsenije; doveo je Arsenija živa, s objema rukama. Njegov Životopis priča da je jednom, progonjen na Nilu, okrenuo čamac prema svojim progoniteljima i, upitan je li vidio Atanazija, rekao da nije daleko ispred. Umro je 373.

Ćiril, nećak nadbiskupa Teofila, vodio je Aleksandrijsku Crkvu od 412. do 444. Protivio se nauci Nestorija, nadbiskupa carigradskoga, i predsjedao je Trećem ekumenskom saboru u Efezu 431., koji je Mariju nazvao Bogorodicom, „Majkom Božjom“.