Mučenici Lukilijan, Klaudije, Hipacije, Pavao, Dionizije i mučenica Pavla djevica

Lukilijan je bio ostarjeli poganski svećenik koji je živio kraj Nikomedije za cara Aurelijana. U starosti je postao kršćanin i povukao druge za sobom, sve dok ga nisu prijavili upravitelju Silvanu, mučen je i bačen u zatvor. Ondje je sreo četvoricu mladih kršćana, Klaudija, Hipacija, Pavla i Dionizija, i ohrabrivao ih. Prema njihovu Životopisu, svih petorica bačeno je u peć i izašlo neozlijeđeno. Zatim su bili poslani u Bizant na pogubljenje: četvorica mladića bila su obezglavljena, a Lukilijan je bio pribijen na križ.

Pavla, kršćanska djevojka siroče s imutkom, podmitila je stražare da donose zatvorenicima hranu i odjeću i da im previjaju rane, te je pokopala mladiće. Poslije je i ona bila suđena pred Silvanom i obezglavljena u Bizantu, na mjestu gdje je umro Lukilijan, oko 270.-275.