Psalmi 10

1Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

2Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

3Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire.

4Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao.

5Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.

6U srcu veli: “Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.”

7Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.

8U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, očima siromaha vreba.

9U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.

10Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

11U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!”

12Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

13Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”

14Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!

15Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

16Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.

17Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

18da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljani.